LAT 9. II. SARAJEVO KAO KABUL

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 9. II. 2002. Sarajevske lekcije za Afganistan (...) Jacques Paul Klein, UN-ov posebni izaslanik u Sarajevu, kaže kako je , gledajući unazad, najveća greška međunarodne zajednice bila činjenica što nije imala odgovarajući plan za mir. U Njemačkoj i Japanu, kaže, saveznici su imali takav plan. 'Ovdje smo jednostavno pretpostavili da, ako zaustavimo nasilje, sve će biti u redu. Rezultat: 'Rat se nastavio birokratskim putem.' Bivši general zračnih snaga SAD-a navodi stvari kao što su uklanjanje etničkih simbola s tablica osobnih vozila i valutu kao primjere malih koraka koji pomažu stvoriti 'jedinstveni gospodarski i politički prostor.' Valuta Bosne i Hercegovine tiskana je i na latinici i ćirilici na vrhu svake novčanice. Vozila koja još uvijek nose stare tablice, koje su imale nacionalne simbole kao što su hrvatska šahovnica, srpski križ ili bosanski ljiljan, kada prolaze ulicama suprotstavljenih etničkih skupina, često bi bila gurnuta sa ceste. Nove tablice koriste tek nasumične brojeve i šest slova zajednička i latinici i ćirilici. Dok su srbijanski čelnici obznanili kako će prije jesti travu nego odreći se svoga nacionalnog simbola, obični Srbi, koji su morali voziti miljama duljim zaobilaznicama kako bi ostali na ulicama unutar srbijanskog teritorija, prvi su prihvatili nove tablice. Za stvaranje nove zastave, Klein je odredio samo jedan kriterij dizajna: 'Da za njega nitko nije poginuo.' Imenovao je odbor akademika koji su trebali osmisliti tri različita dizajna, koje je obećao predložiti parlamentu. Kada su prva dva rješenja bučno odbijena, Klein je obznanio kako to znači da je treći automatski prihvaćen. Zastava - žuti trokut koji predstavlja oblik države na plavoj pozadini, s dijagonalnim nizom zvijezda duž jedne strane trokuta - vijori se s mnogih zgrada u centru Sarajeva. Međutim, kada je Klein posljednji puta posjetio srbijansko čelništvo u obližnjim Palama, zastava se nalazila u ladici uredskog stola. Do praktičnih promjena je došlo jednako kao i do simboličnih. Država sada ima pograničnu ophodnju i velikim dijelom iznova obučenu policiju. Službenici koji su počinili gospodarske ili ratne zločine otpušteni su. Skupina od 25 bosanskih Srba, Hrvata i Muslimana dio je UN-ove policije u Istočnom Timoru, dok na sličan način raznolika skupina 30- orice služe kao vojni promatrači u Etiopiji i Eritreji. 'Čelnici su kazali kako ne možemo imati mješoviti sastav ljudstva, da će se međusobno poubijati, no kada sam im kazao kako plaća za jedan dan iznosi 110 dolara promijenili su svoje mišljenje.' (...) Vojnici SAD-a u BiH nose vojnu odoru sve vrijeme, čak i kada dijele čokoladu na proslavi Hanuke koju je organizirala mala židovska zajednica. Jakob Finci, čelnik te zajednice, žali se kako Židovskom muzeju grada, koji je zatvoren zajedno s ostalima tijekom rata, još uvijek nije dozvoljeno otvaranje. 'Godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata muzeji ovog grada bili su ponovno otvoreni', tvrdi. No sada, 'Nitko se više ne može složiti oko toga kako bi povijest trebala biti predstavljena.' U Nacionalnom muzeju, jedine izložbe koje su otvorene jesu one izložaka iz vremena Starog Rima- artefakti koji datiraju iz vremena što je prethodilo onom dolaska Srba, Hrvata i Muslimana. Muzej, izrazito oštećen granatama tijekom rata, i dalje je samo djelomice obnovljen a bez grijanja je devet godina. Vlažni zidovi pojačavaju hladnoću u tolikoj mjeri, kaže direktorica Denana Buturović, da se njen telefaks zamrznuo. Umjesto velikog direktorskog ureda, povukla se u malu sobicu u kojoj kalorifer boravak čini podnošljivim ako na sebi ima ogrtač i kapu. No taj bi muzej uskoro mogao imati barem jednu udobnu sobu. Na posljednjem katu obližnje banke, koji paze osoblje muzeja, sarajevska policija i čuvari UN-a, Andrea Pataki, konzervatorica knjiga iz Stuttgarta, radi na stabiliziranju glavnog blaga muzeja: rijetkog židovskog manuskripta koji je nastao u Španjolskoj u 14. stoljeću i koji je čudom izbjegao spaljivanje knjiga u vrijeme inkvizicije. Manuskript, kojeg je muslimansko osoblje muzeja spasilo dvaput- jednom od Nacista tijekom Drugog svjetskog rata, i drugi put 1992., od srbijanskog granatiranja- posljednji je rat proveo skriven u bankovnom trezoru. Tako je postao simbol opstanka multietničkog ideala grada. Klein skuplja novac od Svjetske banke i privatnih donatora kako bi se popravio povez manuskripta i izgradila sigurna soba s kontroliranom temperaturom u kojoj bi, nada se, mogao biti izložen, zajedno sa srodnim umjetničkim djelima, kao što su srbijanske pravoslavne ikone i islamske minijature,'" piše Geraldine Brooks.