KH: PREDSTAVLJENA KNJIGA JANA BOTIKA "SLOVAČKI HRVATI"

ZAGREB, 7. veljače (Hina) - Knjiga slovačkoga etnologa Jana Botika "Slovenski Chorvati" (Slovački Hrvati) vrijedno je i sveobuhvatno monografsko izdanje o hrvatskoj dijaspori u Slovačkoj na koje je vrijedilo čekati, rekla je etnologinja Tihana Petrović na večerašnjem predstavljanju te knjige u Hrvatskoj matici iseljenika (HMI) u Zagrebu.#L# Ta monografija, objavljena prošle godine na slovačkome jeziku, veliki je prinos istraživanju kulture Hrvata u Slovačkoj, istaknuto je. Lingvistkinja Sanja Vulić rekla je da etnolog Jan Botik pripada rijetkoj skupini istraživača koji je razmatranje o hrvatskoj manjini u Slovačkoj stavio u širi kontekst onoga dijela hrvatske dijaspore koji se naziva zapadnougarski Hrvati. Botik je analizirao govor pojedinih sela u Slovačkoj u kojima žive Hrvati, posebice sela Hrvatski grob, i pri tomu odustao od do tada uvriježenoga mišljenja slovačkoga jezikoslovca Vaclava Važnoga da je govor toga sela bazično kajkavski, utvrdivši da je to bazično čakavsko narječje. Govoreći o uzrocima i posljedicama migracija Hrvata u 16. i 17. st. na područje srednje Europe Jadranka Grbić-Jakopović iz zagrebačkoga Instituta za etnologiju i folkloristiku ocijenila je da je Botikova knjiga vrijedan dokument od neprocjenjive vrijednosti za istraživanje povijesti Hrvata u Slovačkoj. Okupljeni na večerašnjem predstavljanju imali su priliku i čuti kako su govorili Hrvati prije gotovo 500 godina kada su stigli u Slovačku. U to su se osvjedočili slušajući povjesničara Jozefa Klačku, Hrvata iz Bratislave, koji je podsjetio da su se Hrvati u Slovačku naselili u tri vala: prvi je počeo 1548., drugi je trajao od 1552. do 1553., a treći val naseljavanja od 1560. do 1570. Hrvati su se tada naselili u 97 sela i više vlastelinstva na oko jednoj šestini teritorija tadašnje Slovačke i, kako je rekao Klačka, po dolasku odmah shvatili da se neće vratiti brzo kako su to mislili kada su odlazili iz matične domovine. Dodao je da su asmilacijski procesi počeli već u 17. st. te da su im najprije "podlegli" sitni plemići i građanstvo, dok su najotporniji bili seljaci. I dok Hrvati u Slovačkoj nikada nisu postali cjelina u političkom smislu, Klačka je istaknuo da su se počeli "nacionalno buditi" onda kada se koncem prošloga stoljeća "probudila" i Hrvatska tako da se sada studiraju brojni hrvatski izvori. Potvrda revitalizacije hrvatskoga etnikuma u Slovačkoj je i osnivanje Muzeja hrvatske kulture. Tijekom istraživanja Hrvata u Slovačkoj, rekao je Botik, "pokazalo se da je potrebno posvetiti pozornost istraživanju građanstva i plemstva hrvatskoga podrijetla, a ne ograničavati se samo na seljaštvo". Osim toga pokazalo se da za ocjenu stanja etniciteta nije odlučujući samo jezik već da postoje i drugi kriteriji, kao što je primjerice kulturno pamćenje. Etnolog Botik podsjetio je na primjer sela Šenkvice čiji stanovnici već više od stotinu godina ne govore hrvatski jezik, ali su prvi u Slovačkoj osnovali Hrvatski muzej. Poznato je da su stanovnici toga sela došli s područja Kostajnice (Velike Šenkvice) i Siska (Male Šenkvice) te da između ta dva naselja teče potok Sisak, a i brojni drugi toponimi u tom kraju imaju hrvatsko nazivlje. Tako će putnike na ulasku u Šenkvice dočekati novi veliki križ izrađen od hrasta što su ga šenkvički nogometaši donijeli 1968. iz Kostajnice i postavili na isto mjesto kao zamjenu za stari križ od hrastovine koji su stanovnici toga sela donijeli iz Kostajnice 1592. Jan Botik zato je najavio da će istraživanje kulturnoga pamćenja slovačkih Hrvata biti njegova sljedeća zadaća. Objavljivanje monografije o Hrvatima u Slovačkoj pozdravili su i slovački veleposlanik u Hrvatskoj Jan Petrik i predsjednik Hrvatske matice iseljenika Boris Maruna. (Hina) ip sp