REUTERS - 6. II. ZAPAD ŽELI BOSNU IZVAN DAYTONA

VELIKA BRITANIJA REUTERS 6. II. 2002. Zapad želi da u Bosni bude života i izvan okvira Daytona "Slobodana Miloševića, suđenje kojem počinje slijedećeg tjedna u UN-ovom sudu za ratne zločine, Zapad je nekoć smatrao mirotvorcem prije nego li ratnim zločincem. Sporazum iz Daytona kojim je okončan bosanski rat nasljeđe je tih dana. A više od šest godina nakon što je potpisan u bazi zračnih snaga SAD-a u Ohiu, među međunarodnim mirovnim promatračima postoji suglasje kako Dayton nije dovoljan za stvaranje održive Bosne. Diplomati priznaju kako je Dayton velikim dijelom bio kompromis nastao duž rovova na kraju rata koji je dao previše moći dvjema veoma autonomnim regijama i nedovoljno moći središnjoj vladi da bi nastala funkcionalna moderna država. No, ne zalažu se ni za povremene pozive nekih političara i analitičara da sazovu novu mirovnu konferenciju i osmisle 'Drugi Dayton'. Umjesto toga, Bosance potiču da Dayton promatraju kao početnu točku a ne krajnji cilj. Njihova mantra jest ta da bi narod Bosne trebao preuzeti vodstvo u reformiranju svoje zemlje. Uže veze s Europskom Unijom - uključujući i eventualno članstvo - spominje se kao nagrada. 'Na kraju, Bosna ne bi trebala biti daytonska zemlja. Trebala bi biti europska zemlja', kazao je Wolfgang Petritsch, austrijski diplomat, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni. SAD je, pregovarajući s tadašnjim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem koji je predstavljao bosanske Srbe, ugovorio mirovni sporazum u Daytonu, u studenom 1995. godine, čime je okončano više od tri godine borbi u kojima je poginulo oko četvrt milijuna ljudi. Sporazum je (...) podijelio Bosnu na dvije polovice poznate kao 'entiteti'- Republiku Srpsku i Federaciju koju uglavnom čine Muslimani i Hrvati. Svaki entitet ima vlastitu vojsku, vlastite televizijske postaje, vlastitu mobilnu telefonsku mrežu, vlastite direktne izvore prihoda. Središnja država je nestala. Iako su glasno protestirali protiv njega kada je ugovoren, mnogi tvrdokorni bosanski Srbi počeli su podržavati Dayton, vjerujući kako ih je uvelike približio monoetničkoj minidržavi s bliskim vezama sa Srbijom, čemu su težili svo vrijeme. Početni pokušaji da se stvore čak i ograničene osobine jedinstvene države što je Dayton osigurao - kao što su putovnice, zajedničke registarske tablice na vozilima i zajednička valuta- blokirani su zbog nesuglasica između različitih etničkh skupina. Samo dvije godine nakon Daytona, međunarodna zajednica je svom visokom predstavniku u Bosni dala više ovlasti da nametne odluke i otpušta lokalne dužnosnike koji ometaju integraciju Bosne. 'Nalazimo se približno tamo gdje smo bili 1998. godine', kazao je jedan viši međunarodni dužnosnik o nastojanjima implementacije mira. No mnogi zapadni diplomati još uvijek vjeruju kako je Daytonski mirovni sporazum najbolje što se moglo postići u to vrijeme. Žestoki rat značio je i to da različite etničke skupine u Bosni nisu željele imati previše posla jedne s drugima. I susjedne države morale su potpisati sporazum kako bi on mogao biti primijenjen, no nacionalisti su bili na vlasti u Hrvatskoj i u Srbiji, vršeći snažan utjecaj na bosanske Hrvate i Srbe. Zapad je Miloševića učinio svojim mirovnim partnerom na srbijanskoj strani jer je vjerovao da je prihvatljiviji nego čelnik bosanskih Srba, Radovanu Karadžiću, kojeg je optužio sud za ratne zločine UN-a. No Milošević, koji je i sam sada optuženik i to na temelju optužbi za najozbiljnije zlodjelo, genocid, zbog njegove uloge u podržavanju srbijanskih sila koje su počinjale zvjerstva u Bosni, teško da je mogao postati ljubitelj snažne i centralizirane Bosne. 'Dayton je rezultat posebnog niza okolnosti na kraju rata', kazao je jedan zapadni diplomat. Sada se susjedstvo promijenilo. Reformatori prijateljski raspoloženi prema Zapadu upravljaju i Srbijom i Hrvatskom. Imaju mnogo vlastitih problema i manje su skloni miješati se u bosanska pitanja. Diplomati se nadaju kako će novi zemljovid potaknuti više bosanskog stanovništva da svoju državu prihvate kao realnost i da bi etnička neprijateljstva mogla izbljedjeti kako se budu gradile zajedničke institucije. Ključ za njihove nade u funkcionalniju i multietničku Bosnu jest presuda Ustavnog suda Bosne iz srpnja 2000. da entiteti sa svim narodima trebaju postupati ravnopravno. Presudu suda mnogi smatraju najvažnijim događajem u Bosni od kraja rata- ključni trenutak koji zemlji daje priliku da se reformira u učinkovitiju i istinski multietničku zemlju. To znači da bi entiteti trebali biti u mnogo manjoj mjeri zasnovani na etničkim temeljima, s više prava i visokih položaja za Srbe u federaciji i za Muslimane i Hrvate u Republici Srpskoj. Zapadni dužnosnici tvrde kako je presuda primjer institucija koje je stvorio Dayton, kao što je ustavni sud, koje djeluju s ciljem poboljšavanja zemlje i njenog unaprijeđivanja. 'Vlade dva entiteta postat će istinski multietničke', kazao je Petritsch. 'Ovo će biti izvanredan poticaj za konačni cilj... Daytona, odnosno ponovnu uspostavu multietničke BiH.' Lokalni čelnici dugo raspravljaju o tome kako promijeniti ustave dva entiteta tako da budu u skladu s presudom suda. Neki analitičari vjeruju kako će Petritsch konačno morati upotrijebiti svoje ovlasti da bi nametnuo rješenje. Mnogo toga ovisit će o opsegu promjena i tome koliko će kvalitetno biti implementirane. Mark Wheeler, direktor bosanskog ogranka 'International Crisis Group', odluku suda opisuje kao posljednju priliku da se stvori održiva Bosna. 'Radi se o izvrsnom ugrađenom mehanizmu koji Dayton može spasiti od njega samog', kazao je Wheeler. Ako presuda ne bude pravilno implementirana, Bosna riskira postati (...) zemlja koja nije sposobna opstati bez pozamašne međunarodne pomoći, rekao je. Čak i oni koji predvode nastojanja s ciljem pretvorbe Bosne u uspješnu državu nemaju iluzija o zadatku s kojim su suočeni, ne samo kada je posrijedi zacjeljivanje ratnih rana nego i pretvorba nerazvijene bivše komunističke balkanske republike u modernu europsku državu. 'Bosna nikada neće postati Švicarska', kazao je viši međunarodni dužnosnik. 'Ako budemo imali sreće, postat će Sicilija'", piše Andrew Gray.