AT-US-E-KOMENTARI-Politika AU 5.II.-SN-SAD, NATO I EU AUSTRIJASALZBURGER NACHRICHTEN5. II. 2002.Za 'ratne šetnje' SAD-a NATO i EU samo promatraju"Ako se SAD posveti hulji Sadamu Huseinu, pri tomu neće dopustiti uplitanje Europljana.
Otvoreni prijepor o možebitnom vojnom udaru na Bagdad istodobno raščišćava s dvije iluzije. Pogrješna je bila predodžba da će predsjednik Bush poslije 11. rujna prestati sa samostalnim pohodima. Umjesto toga, unilateralizam više nego ikada određuje američke akcije. Zabluda je i pretpostavka da će borba protiv terorizma ujediniti Ameriku i Europu. Umjesto toga, NATO je u žaljenja vrijednom stanju.Savez je desetljećima bio uporišna točka transatlantskih odnosa, najvažnija sigurnosno-politička instancija Zapada. Još u doba Johna F. Kennedyja govorilo se da se treba oslanjati na dva stupa, američki i europski. No danas je taj vojni savez tek sjena nekadašnjega. NATO je doduše poslije 11. rujna prvi put proglasio savezni slučaj, ali od početka afganistanskoga rata ne igra čak ni rubnu ulogu. Amerika određuje kao i uvijek. A Europa nema što reći.Događaji 11. rujna nisu prema tomu donijeli početak 'multipolarnog' sustava, nego su naprotiv SAD-u pomogli do bis dato
AUSTRIJA
SALZBURGER NACHRICHTEN
5. II. 2002.
Za 'ratne šetnje' SAD-a NATO i EU samo promatraju
"Ako se SAD posveti hulji Sadamu Huseinu, pri tomu neće dopustiti
uplitanje Europljana. Otvoreni prijepor o možebitnom vojnom udaru
na Bagdad istodobno raščišćava s dvije iluzije. Pogrješna je bila
predodžba da će predsjednik Bush poslije 11. rujna prestati sa
samostalnim pohodima. Umjesto toga, unilateralizam više nego ikada
određuje američke akcije. Zabluda je i pretpostavka da će borba
protiv terorizma ujediniti Ameriku i Europu. Umjesto toga, NATO je
u žaljenja vrijednom stanju.
Savez je desetljećima bio uporišna točka transatlantskih odnosa,
najvažnija sigurnosno-politička instancija Zapada. Još u doba
Johna F. Kennedyja govorilo se da se treba oslanjati na dva stupa,
američki i europski. No danas je taj vojni savez tek sjena
nekadašnjega. NATO je doduše poslije 11. rujna prvi put proglasio
savezni slučaj, ali od početka afganistanskoga rata ne igra čak ni
rubnu ulogu. Amerika određuje kao i uvijek. A Europa nema što reći.
Događaji 11. rujna nisu prema tomu donijeli početak
'multipolarnog' sustava, nego su naprotiv SAD-u pomogli do bis dato
neslućene dominacije. Prije nego što protuteroristički rat postane
'ratna šetnja' koja se pali u svim mogućim svjetskim zakucima,
žurno bi trebalo pojasniti nekoliko pitanja: ne bi li se
međunarodna zajednica morala usuglasiti o definiciji terorizma?
Kojim sredstvima treba postići koje ciljeve? Što primjerice
politički pritisak može postići više nego vojne prijetnje?
Činjenicu da je NATO toliko ispao iz ravnoteže, Europljani moraju
dakako pripisati i sebi. Umjesto da nastupe ujedinjene, države EU-a
pokazale su svoje nedostatke u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj
politici. Pojedinačno su hodočastile u Washington kako bi se
umilile Bushu. Da će marginalni vojni doprinosi osigurati pravo na
riječ u protuterorističkom ratu - i to je bila iluzija. Premoćna
sila nije željela dopustiti da joj 'koalicijski rat' veže ruke kao
na Kosovu.
Dok SAD prekomjerno povećava svoje vojne izdatke, u obrambenom
proračunu štedljivim Europljanima prijeti opasnost da tehnološki
budu još ovisniji. Upravo je savezni kancelar Schroeder pristojno
zahvalio predsjedniku Bushu za pokretanje američkog gospodarstva -
baš kao da Amerika mora Nijemce izvlačiti iz mrtvila. Rijetko kad
je slabost Europe bila tako razvidna kao u tom prizoru ispred Bijele
kuće", drži komentator lista Helmut L. Mueller.