PRIČA O UMJETNIČKOJ OSTAVŠTINI KAO KRIMI

STUTTGART, 4. veljače (Hina/dpa) - Njemački kolekcionar Gustav Rau, koji je svoju bogatu zbirku umjetnina ostavio UNICEF-u, izazvao je time neviđeni spor između odvjetnika, zaklada i opunomoćenika.#L# Liječnik Gustav Rau, kolekcionar bez nasljednika oporučno je ostavio svoju bogatu zbirku umjetnina - čija se vrijednost procjenjuje na 500 milijuna Eura - UNICEF-u. Međutim, time priča tek počinje: oko darovnice i ostavštine Raua, koji je umro 3. siječnja u Stuttgartu, spore se odvjetnici, zaklade i opunomoćenici. Riječ je o tome je li Rau, već teško bolestan, bio sposoban da tako nešto odluči, a spominju se i optužbe za klevetu i utaju. Do danas se ne zna gdje je pohranjen dio slika iz Rauove zbirke, a neki govore i o tome da su djela "nestala". Osim toga, ni svi sudionici diskusije ne vjeruju da je 80-godišnji Rau umro prirodnom smrću. Državno odvjetništvo u Stuttgartu naredilo je obdukciju, što je bilo dovoljno za pothranjivanje sumnje. Pismeni nalaz, međutim, neće biti gotov do kraja veljače. Otvoreno je i pitanje, kada će javni bilježnik u Konstanzu otvoriti Rauovu oporuku. Gustav Rau radio je dva desetljeća u Africi, ondje osnovao bolnicu, a zbirku je, kao bogati baštinik, skupljao kupujući umjetnine na aukcijama. Rezultat je toga danas svjetski najznačajnija privatna umjetnička zbirka s oko 750 umjetnina. Rau je bio neženja i bez djece. Tijekom godina osnovao je više zaklada sa ciljem da svoj imetak oporučno ostavi dobrotvornim organizacijama za pomoć Trećem svijetu. No svoje je mišljenje promijenio i iz zaklada povukao namijenjeno im blago: prošloga rujna, već teško shrvan bolešću, darovao je u Stuttgartu 622 eksponata UNICEF-u. U jednom ugovoru o nasljedstvu iz 1999. godine UNICEF je i imenovan kao nasljednik cjelokupne imovine. I upravo tu počinje spor: UNICEF po mišljenju ženevske odvjetnice Terese Giovannini nije pravomoćni vlasnik i nasljednik zbirke. Rau je svoj imetak - ukupno 756 umjetničkih predmeta - već 1997. godine, tvrdi odvjetnica, darovnim ugovorom prenio na Zakladu Crelona u Lichtensteinu, koja ju je opet trebala predati Zakladi Treći svijet u Švicarskoj. Odvjetnica je izjavila njemačkoj novinskoj agenciji dpa da je Rau darovnicu UNICEF-u i oporuku potpisao kad za to već nije bio poslovno sposoban. Da priča bude još zamršenija, pobrinuo se Rauov dugogodišnji odvjetnik Anton Maurer. On tvrdi da Zaklada Crelona, dakle bivša Rauova obiteljska zaklada, više formalnopravno ne postoji. Rau ju je, pri zdravoj pameti, ukinuo u prosincu. Zatim na scenu stupaju Rauovi bliski suradnici Sigrid Thost i Robert Clementz. Sigrid Thost, koja po vlastitim navodima posjeduje posthumno valjanu Rauovu opću punomoć, i njegov dugogodišnji osobni tajnik tvrde da je cijela zbirka uvijek bila u Rauovu vlasništvu. Prijenos na Zakladu Crelona bio je, po njihovim riječima, samo neobvezujuća namjera, što znači da nije ni izvršen. Premda su se neka od "nestalih" djela pojavila u katalozima aukcijskih kuća, nije utvrđeno ni gdje su deponirana niti je po računima ustanovljeno da su prodana. Rau se obratio UNICEF-u kad je otkrio manjkavosti u organizacijskoj strukturi Zaklade Treći svijet, pa je vjerojatno dio slika pohranio u nekom depou. To je učinio svjesno, ali ne javno - iz sigurnosnih razloga. Tako će sada sud morati odlučiti o tome, je li Rau svoje Zaklade razbaštinio, kako bi imetak oporučno ostavio UNICEF-u. Zasad je izvjesno samo jedno: dok sud ne odluči tko je oporučni nasljednik, ni UNICEF, a ni osporavatelji neće moći ništa "utržiti". (Hina) jb il