RU-US-AF-dužnosnici-Terorizam-Vlada-Diplomacija RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA OD 31.1.02. AMERIČKA POLITIKA AZIJSKE JALTE RUSIJAOBŠČAJA GAZETA31.I.2002.Zimski pogled na 'azijsku Jaltu'"(...) George Bush je ostvario prvi cilj - odmazdu. Sudeći
po službenim podatcima iz pobjedničkog tabora, ubijeno je najmanje dvadeset tisuća talibana. Ako se ima na umu da je broj žrtava terorističkog napada 11.IX. oko četiri tisuće ljudi, onda je omjer 5:1, što je sasvim dovoljno da se smiri srditi američki građanin. (...)Drugi je cilj znatno širenje američke utjecajne zone na čitavom azijskom kontinentu, a napose u srednjoj Aziji. SAD već nadzire najmanje četiri sovjetske republike. Istina, ovisnost Gruzije i Azerbajdžana o Americi bila je gotov čin i prije početka operacije u Afganistanu. No danas se ona gotovo službeno priznaje. U američke vojne trofeje ubraja se i Uzbekistan, gdje Amerikanci uređuju vojnu bazu i Turkmenija čiji je predsjednik, prema pouzdanim ruskim izvorima, predao Amerikancima dva bivša sovjetska strateška aerodroma u Mariju i Čardžouu.Drugim riječima, Bushova je vlada u nepuna tri mjeseca pripremila 'sporazume iz Jalte' za Aziju, prekrojivši u svoju korist sve
RUSIJA
OBŠČAJA GAZETA
31.I.2002.
Zimski pogled na 'azijsku Jaltu'
"(...) George Bush je ostvario prvi cilj - odmazdu. Sudeći po
službenim podatcima iz pobjedničkog tabora, ubijeno je najmanje
dvadeset tisuća talibana. Ako se ima na umu da je broj žrtava
terorističkog napada 11.IX. oko četiri tisuće ljudi, onda je omjer
5:1, što je sasvim dovoljno da se smiri srditi američki građanin.
(...)
Drugi je cilj znatno širenje američke utjecajne zone na čitavom
azijskom kontinentu, a napose u srednjoj Aziji. SAD već nadzire
najmanje četiri sovjetske republike. Istina, ovisnost Gruzije i
Azerbajdžana o Americi bila je gotov čin i prije početka operacije u
Afganistanu. No danas se ona gotovo službeno priznaje. U američke
vojne trofeje ubraja se i Uzbekistan, gdje Amerikanci uređuju vojnu
bazu i Turkmenija čiji je predsjednik, prema pouzdanim ruskim
izvorima, predao Amerikancima dva bivša sovjetska strateška
aerodroma u Mariju i Čardžouu.
Drugim riječima, Bushova je vlada u nepuna tri mjeseca pripremila
'sporazume iz Jalte' za Aziju, prekrojivši u svoju korist sve
geopolitičke odnose na kontinentu. Sve upućuje da će i sljedeće
etape superrata s međunarodnim terorizmom pratiti slične promjene
u različitim dijelovima svijeta. Izrael je na Bliskom istoku uz
pomoć Washingtona počeo likvidaciju palestinske samouprave i
obnavlja planove o uspostavi 'velike židovske države'. Uklanjanje
Arafata prvi je korak u tom pravcu koji će presjeći put svim
pregovorima. Isto vrijedi za Irak: svrgnuće Sadama Huseina
omogućit će uspostavu američkog protektorata i razmještaj
američkih vojnih baza, kao što je bilo u Saudijskoj Arabiji nakon
rata u Perzijskom zaljevu 1991. Američki utjecaj trebaju proširiti
i planirane operacije u Somaliji i u Sudanu. (...)
Velika 'azijska Jalta' pretpostavlja postojanje partnera-takmaca
kojemu se može ustupiti dio vojnih trofeja. Taj partner-takmac je
Rusija koja se neočekivano vratila u veliku političku igru pošto je
deset godina igrala sporedne uloge. Upravo su Rusija i njezina
solidarnost bili potrebni imperatoru Bushu kako bi čitavom svijetu
pokazao Veliki Savez protiv međunarodnog terorizma, čije je samo
postojanje, na prvi pogled, bilo nepobitan dokaz moralne
utemeljenosti afganistanskog rata. Bushova uprava nije žalila ni
snage ni novca kako bi dobila potporu Moskve. (...)
Iz tijeka događaja u Afganistanu, nakon susreta na teksaškom ranču,
možemo zaključiti da se u dogovoru između Busha i Putina ipak nije
povelo računa o nekim okolnostima. SAD se morao prikloniti
mišljenju svog tvrdoglavog saveznika, pakistanskog predsjednika
Mušarafa. Rusija pak mora do kraja podupirati interese Tadžika -
Masudovih pristaša. Pritom i u Moskvi i u Washingtonu jako dobro
shvaćaju da je pomirba između Tadžika i Islamabada nemoguća, jer je
Masudovo ubojstvo djelo ne samo Bin Ladenovih ruku, već i
pakistanske obavještajne službe Inter Service Intelligence. (Zato
je sasvim razumljivo bilo nastojanje Tadžika koji su sigurno
djelovali u dogovoru s Moskvom, da prvi uđu u Kabul i, bez obzira na
Bushova upozorenja, uzmu vlast u prijestolnici u svoje ruke)
Dakako, Putin neće podariti Afganistan Americi. U njegove planove
ne ulazi ni ustupanje Washingtonu prava da samostalno rješava
sudbinu srednje Azije i tamošnjih energetskih izvora. Da, Rusija je
danas razmjerno slaba i više nije superdržava. No u svom 'azijskom
mekom trbuhu' još je dovoljno jaka i može utjecati na razvoj mnogih
prilika. Primjerice, stabilnost režima u Taškentu ili Ašhabadu
može se dovesti u pitanje otkrije li se da se tu zanemaruju ruski
interesi. (...)
Sličnu lukavost ruski vođa pokazuje i u sučeljavanju s problemom
'zvjezdanog štita', vrebajući pogodan trenutak. Putin se nije
protivio kada ga je Washington izvijestio o jednostranom
napuštanju sporazuma o proturaketnoj obrani u roku od šest mjeseci.
Zato je preko ministra obrane kratko dao do znanja da će Rusija na
svojim raketama 'Topolj' i dalje postavljati ne jednu, već deset
bojnih glava. Ruska je Duma pak objavila da obustavlja ispunjenje
ruskih obveza iz ugovora OSV-2. U međuvremenu Rusija obavlja
porinuće nuklearne podmornice 'Gepard' izgrađene po najnovijoj
tehnologiji... Već započeta utrka u naoružanju poprima svjetske
razmjere. Predosjećajući da joj je namijenjena uloga sljedećeg
kandidata za ulogu neprijatelja broj jedan - pošto se završi
'civilizacijski sukob' s islamskim svijetom - Kina povećava napore
na vojno-tehnološkom polju.
Ali gdje je onda 'Veliki Savez' protiv međunarodnog terorizma s
kojim je potanko upoznat čitav svijet? Njega jednostavno nikada
nije ni bilo", piše Giulietto Chiesa.