RU-stanje-Vlada-Diplomacija-Izbori RUSIJA-N.GAZETA OD 31.1. OKRUGLI STOL O REZULTATIMA PUTINOVE VLADAVINE RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA31.I.2002.Putinov 'trenutak istine' još nije došaoLidija Andrusenko izvješćuje o tradicionalnom
okruglom stolu koji je ovih dana organizirala postaja 'Postscriptum' (TVC) o političkom životu u Rusiji i o rezultatima sadašnje vlasti: "(...) Kada je Putin, došavši u Kremlj, počeo graditi vertikalu vlasti, svi su to dočekali kao prijeku potrebu. No sada je baš ona glavna meta kritike, jer se vertikala završava sa samim Predsjednikom. Nijedan institut vlasti, nijedno ministarstvo ne radi sada bez stanovitog znaka s vrha. To je najvidljivije iz primjera ruske vanjskopolitičke djelatnosti. Prema riječima politologa Alekseja Puškova, 'danas se samo jedan čovjek - Vladimir Putin - bavi vanjskom politikom, a rusko se ministarstvo vanjskih poslova uopće ne primjećuje'. Zato imamo to što imamo: Amerikanci zauzimaju tradicionalni strateški ruski prostor, u zamjenu za retorička obećanja Zapada kako želi Rusiju kao punopravnog partnera. Istodobno nam objektivno nije suđeno da budemo takvi partneri, jer je gospodarska slabost zemlje bez presedana. Rusija čini tek 1,5 posto svjetskog gospodarstva, a naš je državni proračun manji od
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
31.I.2002.
Putinov 'trenutak istine' još nije došao
Lidija Andrusenko izvješćuje o tradicionalnom okruglom stolu koji
je ovih dana organizirala postaja 'Postscriptum' (TVC) o
političkom životu u Rusiji i o rezultatima sadašnje vlasti: "(...)
Kada je Putin, došavši u Kremlj, počeo graditi vertikalu vlasti,
svi su to dočekali kao prijeku potrebu. No sada je baš ona glavna
meta kritike, jer se vertikala završava sa samim Predsjednikom.
Nijedan institut vlasti, nijedno ministarstvo ne radi sada bez
stanovitog znaka s vrha. To je najvidljivije iz primjera ruske
vanjskopolitičke djelatnosti. Prema riječima politologa Alekseja
Puškova, 'danas se samo jedan čovjek - Vladimir Putin - bavi
vanjskom politikom, a rusko se ministarstvo vanjskih poslova uopće
ne primjećuje'. Zato imamo to što imamo: Amerikanci zauzimaju
tradicionalni strateški ruski prostor, u zamjenu za retorička
obećanja Zapada kako želi Rusiju kao punopravnog partnera.
Istodobno nam objektivno nije suđeno da budemo takvi partneri, jer
je gospodarska slabost zemlje bez presedana. Rusija čini tek 1,5
posto svjetskog gospodarstva, a naš je državni proračun manji od
vojnih troškova Japana. Prema mišljenju Vjačeslava Nikonova, svi
Putinovi potezi u vanjskoj politici logični su i ispravni: moramo
se integrirati u suvremeni svijet, ali razgovor između Rusije i
SAD-a na ravnopravnoj osnovi neće uspjeti. Politolog predviđa
dvije krize u rusko-američkim odnosima. Prva je u svezi s
moskovskim summitom Bush-Putin, gdje će se nužno čuti pitanje:
'Treba li Rusija Americi?' Druga bi mogla izbiti u studenom, na
NATO-ovu susretu na vrhu, gdje nisu isključene odluke koje će za
našu zemlju biti vrlo neočekivane. (...)
Poznati politolog Igor Bunjin, govoreći o vanjskopolitičkom radu
Predsjednika, istaknuo je da Putin ima snažan osjećaj mesijanstva-
'odlučio je da će zemlju odvesti na Zapad i to i čini'. Pritom ni
društvo ni politička elita nisu za Putina problem. Ipak, ljudi koje
je Putin doveo na vlast nisu uvijek stručni. (...)
Putinov se 'trenutak istine' neumoljivo približava, misli zamjenik
voditelja frakcije SPS-a u Državnoj dumi Boris Nadeždin, jer još
uvijek nije jasno što gradimo-upravljanu demokraciju ili
upravljanu birokraciju. Po svim naznakama, Predsjednikov se
informacijski prostor danas naglo sužava: govore mu jedno, a u
stvarnosti se događa sasvim drugo, dok se u zemlji širi korupcija.
Nije isključeno da će Putin odlučno skrenuti s liberalnog pravca.
Konačnu odluku mora donijeti 2003., kada će početi stvarni, a ne
formalni izbori za predsjedničku dužnost. (...)
Stručnjaci su došli do zaključka da Kremlj danas nema
koordinacijsko središte koje bi pripremalo ozbiljne političke
odluke. Nema jasno utvrđene vanjske i unutarnje strategije ni
političkog sustava vlasti. Jasno je da bi samo ozbiljna kriza s
kojom će se možda sučeliti Rusija, mogla proširiti granice
Predsjednikove kadrovske politike. Istodobno, bez obzira na
nedvojbenu opasnost od takvog razvoja događaja, Putin je u očima
javnosti i dalje jedini političar izvan svake konkurencije."