IT-29.I.CORRIERE- BERLUSCONI U EUROPI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 29. I. 2002. Nova sablast kruži Europom "Jedna nova sablast kruži Europom, Njeno je ime Silvio Berlusconi. Jeza straha prolazi stranicama ponekih novina na kontinentu: Berlusconi vodi Italiju prema provaliji fašizma. Ta je uzbuna potaknula angažman mnogih međunarodnih novinara, odlučnih suprotstaviti se medijskom autoritarizmu koji prijeti našem poluotoku. Šteta što te kolege ne gledaju talijansku televiziju, te što stoga ne mogu s pravom prosvjedovati protiv izrazito fašističkih programa koji idu od Chiambrettija do Santora, od režimskih filmova do modnih revija, gdje trijumfiraju dlakavi kaputi. Strani dopisnici, općenito, prikupljaju informacije iz naših dnevnih listova. Ako čitaju samo glavne članke, iz toga zaključuju da Italijom upravlja klika kriminalaca.(...) U tom ozračju, eto kako Catherine Tasca, francuska ministrica kulture, javno izražava svoju odbojnost spram Berlusconija, koji bi kao počasni gost trebao otvoriti pariški Salon knjige. Gospođa Tasca čak se nada da ga neće morati susresti, jer bi je to dovelo u nelagodu, obzirom da ona poznaje (i ne slaže se s njima) 'njegova stajališta na područjima kao što su stvaranje i kulturalna različitost'. To je čudnovato, ne samo stoga što je Berlusconi (ili je bio) izdavač kulturalno vrlo različitih knjiga, nego poglavito radi problema 'stvaranja'. Ministrica, očito, ne aludira na 'šest dana stvaranja svijeta'. Ne, ona govori o književnom stvaranju. Što o tome misli Berlusconi? Misli li išta? I što ga briga? Jedna je činjenica sigurna: ministrica si može dopustiti zlostavljanje premijera jedne zemlje koja je, prema Lionelu Jospinu, 'prijateljska i voljena', i nitko je ne prisiljava da se ispriča. To je žalosno, ali i razumljivo jer u domovini, i drugdje, mnogi predstavnici intelektualne ljevice ne smatraju Berlusconija normalnim političkim protivnikom, nego uljezom, hajdukom, opasnošću po demokraciju, potencijalnim populističkim diktatorom: poput caudilla jednog režima kojega treba zbaciti. (...) Postoji i jedna ljevica koja, možda, smatra završenim svoje povijesne zadaće. Kao da postoje samo ispitivanja javnog mišljenja i lisice. Kao da više nema nepravdi, zagađenja, iskorištavanja, zapuštenih i siromašnih područja, prijetnji po zdravlje na gradilištima i u tvornicama, nezaposlenosti, zloporaba. Kao da je glib politike progutao svaku nadu u stvaranje projekata, iskušavanja promjena, poticanje zanosa. Tako ostaje samo jedan cilj: uništenje Berlusconija. Zanosno, zar ne?", piše Giuliano Zincone.