RUSIJA-N. GAZETA 26.1. MOSKVA OSUĐUJE AMERIČKE PREGOVORE S AHMADOVOM

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 26.I.2002. Čečensko je pitanje sve pokvarilo "U srijedu se čečenski izaslanik Iljas Ahmadov susreo s predstavnicima američkog ministarstva vanjskih poslova. Predstavnik ministarstva za odnose s javnošću Richard Boucher potvrdio je vijest o susretu, istaknuvši njegov izrazito 'neslužbeni' značaj. Članovi izaslanstva State Departmenta razgovarali su s Ahmadovom izvan ministarstva. Formalno, čini se, nema razloga za službeni prosvjed. Ipak, ministarstvo vanjskih poslova RF-a izjavilo je da je takvo stajalište 'neprijateljski korak' prema Moskvi. Prema mišljenju Moskve, doček u Washingtonu čovjeka koji sebe zove 'ministrom vanjskih poslova' čečenskih separatista, Ahmadova 'proturječi duhu suradnje i partnerstva u borbi s terorizmom'. Amerikance su opet pozvali da teroriste ne dijele na 'dobre' i 'loše'. Umjesto toga, bolje je ostati pri stajalištu koje je SAD očitovao u borbi s međunarodnim terorizmom, napose u svjetlu novih dokaza o povezanosti Čečenaca sa skupinom Al Kaida. Demonstrativan korak američkih diplomata vremenski se podudario s političkim porazom Moskve u Strasbourgu. Dugotrajna raspra s Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe o Čečeniji nije se završila u našu korist. Činjenica da je čelnišvo Parlamentarne skupštine primilo Aslana Mashadova i Ahmeda Zakajeva, kao i prihvaćanje rezolucije o Čečeniji, jasno su pokazali da Zapad neće pregovarati samo s Moskvom, već i s predstavnicima separatista. Znakovito je što su se među predlagačima takvog postupka našli parlamentarci iz Njemačke i Poljske, zemalja na čiju je naklonost i prijateljstvo Moskva računala. Razdoblje blaže retorike na Zapadu u svezi s čečenskim pitanjem nije trajalo dugo. Završilo se odmah nakon poraza talibana u Afganistanu, jer se naglo smanjila potreba za ruskom pomoći. Na takav ishod nove faze prijateljstva između Rusije i Zapada upozoravali su mnogi. O tomu je u razgovoru s 'NG'-om govorio i poznati politolog Zbigniew Brzezinski. Bivši savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost nije skrivao razliku između diplomatske taktike i strogog poštovanja strateških interesa SAD- a. Ako bolje pogledamo, stajalište Moskve o Čečeniji nikada do kraja nisu podupirali ni SAD ni Europa. Svi odgovori američkog i europskog čelništva na pitanja Moskve koja su poticala da se stanje u Čečeniji jasno odredi kao borba s terorizmom, nisu imali nikavo određeno stajalište. Ograničavali su se na izjave da 'u Čečeniji postoje teroristi i da će im se morati suditi, ako ih Moskva uhvati'. Pritom je neizostavni atribut u odgovorima bila tvrdnja da se 'u Čečeniji ne poštivaju ljudska prava'. Možda ni u Rusiji nisu svi gajili varljive nade o tim izjavama. Druga je stvar što je nakon 11.IX., kada se promijenio odnos snaga u velikoj politici, svaka strana pokušavala iskoristiti prilike na svoj način. Da je operacija u Afganistanu potrajala dulje, Rusija bi možda uspjela uvjeriti Zapad da se prema čečenskim teroristima ponaša kao i prema Al Kaidi. Ipak, potraga Rusije za saveznicima na tom polju pokazala se neuspješnom. Sada se Zapad u potpunosti vratio na tvrdi dorujanski pravac u prosudbi postupaka Moskve. U Moskvi su, po običaju, svjesni dvostruke politike Zapada. Ipak, ponekad se stvarao dojam da su ruski čelnici skloni zanositi se varljivim nadama koje su bile posljedica veće uloge političkog PR- a. Sada će Moskva morati prilagoditi svoje ponašanje stvarnosti", piše Marina Kalašnjikova.