BIH-REFERENDUM-RAŠČLAMBA HAŠKIH OPTUŽNICA

BiH REFERENDUM 22. I. 2002. Haag: rat s HVO-om počela armija BiH Pažljiva analiza optužnica haaškog suda protiv generala Armije BiH Mehmeda Alagića i Envera Hadžihasanovića, pukovnika Amira Kubure, generala HVO-a Tihomira Blaškića te Darija Kordića i Marija Čerkeza pokazuje dubok jaz među tim dokumentima i niz kontradikcija među njima. Kratkom analizom spomenutih dokumenata uočava se da se optužnice pišu, a sudski procesi vode prema različitim kriterijima, političkim trenucima i potrebama, te da se na svoj način piše povijest nedavnog rata u BiH izvan BiH i mimo njezinih stručnjaka. Sve to upućuje na potrebu vrlo smišljena i oprezna odnosa prema haaškom sudu, ali i na činjenicu da u tom galimatijasu trpi pravda. Prva i najdublja kontradikcija između optužnica časnicima Armije BiH i još uvijek nepravomoćne presude generalu Tihomiru Blaškiću je u određivanju dana početka ratnog sukoba između Armije BiH i HVO-a u Lašvanskoj dolini. Presuda generalu Blaškiću nedvosmisleno daje do znanja da je taj rat počeo "naprasno 16. travnja 1993. godine", znači zločinom postrojbi HVO-a nad Muslimanima u Ahmićima kod Viteza. Optužnica protiv časnika Armije BiH kaže da je taj isti rat u Lašvanskoj dolini počeo 26. siječnja 1993. godine, dakle 80 dana prije, zločinima 7. muslimanske brigade Armije BiH, iz sastava 3. korpusa Armije BiH u Zenici, u selu Dusini, smještenom na desnoj obali rijeke Lašve, u općini Zenica, na njezinu utoku u rijeku Bosnu. Ova kontradikcija nužno povlači pitanje: tko je počeo rat u Lašvanskoj dolini? Nove optužnice ICTY-ja daju do znanja da su rat počele postrojbe Armije BiH, a to znači da je ozbiljno dovedena u pitanje presuda generalu Blaškiću, kojemu je imputirana odgovornost za navodnu hrvatsku agresiju na Lašvansku dolinu i početak ratnog sukoba u njoj između Armije BiH i HVO-a. Planirana agresija Ako je rat u Lašvanskoj dolini počeo napadima postrojbi Armije BiH na postrojbe HVO-a i hrvatska područja u Lašvanskoj dolini, što je onda s tvrdnjom iz presude generalu Blaškiću o agresiji Republike Hrvatske, koju je provodio, navodno, sam general Blaškić. A da je muslimanska politika planirala pod svoju kontrolu staviti cijelu Lašvansku dolinu, svjedoči i poznata izjava dr. Ejupa Ganića iz ljeta 1993. godine, kada je bio potpredsjednik Predsjedništva BiH, da će Armija BiH "zauzeti Lašvansku dolinu ovako ili onako". U haaškim procesima generalu Blaškiću, Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu tužiteljstvo ICTY-ja je stalno inzistiralo da u Lašvanskoj dolini nije bilo Armije BiH, nego da su sve to bile slabo naoružane skupine građana, koje su se branile. HVO je napadao, protjerivao civile, ubijao civile i zarobljene vojnike muslimanskih snaga. Optužnice časnicima Armije BiH najednom otkrivaju toplu vodu. U Lašvanskoj dolini je bila moćna, dobro naoružana i brojna vojska, postrojbe Armije BiH sa strogo vojnom strukturom do 3. korpusa u Zenici. Armija BiH čini zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. U njoj se posebno ističe 7. muslimanska brigada, kojom su zapovijedali pukovnici Amir Kubura pa Šerif Patković. Iz općina Lašvanske doline, znači Travnika, Novog Travnika, Viteza, Zenice i Busovače postrojbe Armije BiH protjerale su 46.100 hrvatskih civila. Iz svih općina u kojima su ratovale postrojbe Armije BiH i HVO-a protjerano je ukupno 50.000 muslimanskih civila. I dok je general Blaškić osuđen i za progon muslimanskih civila, muslimanski časnici nisu optuženi za progon hrvatskih civila. To je težak lapsus ICTY-ja i teška nepravda prema hrvatskim civilima žrtvama muslimanskog progona. U optužnicama muslimanskim časnicima ne spominje se zločin postrojbi Armije BiH 22. prosinca 1993. u Križančevu Selu, susjednu selu Ahmićima, kada su ubijena 74 hrvatska civila i zarobljena vojnika HVO-a. Koji je razlog tome? Moglo bi se zaključiti da se time željelo umanjiti količinu i težinu zločina postrojbi Armije BiH nad Hrvatima u Lašvanskoj dolini! U presudi generalu Blaškiću se sasvim suprotno postupilo. Kronologija zločina u Lašvanskoj dolini govori da su postojala 24 hrvatska stratišta s 328 ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih vojnika HVO-a i 8 muslimanskih vojnika Armije BiH. Ti podaci uvjerljivo govore da su Hrvati najveće žrtve ratnog sukoba između Armije BiH i HVO-a u Lašvanskoj dolini. Zločini mudžahedina Vrlo je zanimljivo pitanje zašto se u optužnicama časnicima Armije BiH posebno podvlači da su zločine nad Hrvatima najčešće počinili mudžahedini, pripadnici odreda El Mudžahid. Oni su doista bili vrlo okrutni i u Bosnu su donijeli svirepi tip ubijanja: obredno ubijanje. Obrana generala Blaškića je nastojala dokazati da su i Hrvati u Lašvanskoj dolini bili žrtve muslimanskih postrojbi. O tome sam i sam govorio kao svjedok-ekspert u procesu obrane generala Blaškića na haaškom sudu. Presuda generalu Blaškiću to nije uzela u obzir. U sažetku presude Dariju Kordiću i Mariju Čerkezu kaže se čak kako je irelevantna činjenica da su počinjeni zločini nad nekim bosanskim Hrvatima. To je moralno neprihvatljiva retorika o žrtvama, bilo kojim, jer svaka žrtva ima svoje dostojanstvo iz kojega proizlazi pravo da se zna za njezino stradanje, da je ona žrtva s imenom i prezimenom i da se zna tko je, kada, gdje i kako nad njom počinio zlodjelo. Zašto su toliko apostrofirani mudžahedini? Može se reći da je i to neka haaška politika. Ako je već bilo zločina nad Hrvatima, onda je bolje da počinitelji budu mudžahedini nego domaći muslimani. Time se ne narušava slika o bosanskim muslimanima kao jedinoj i najvećoj žrtvi rata u BiH. General Enver Hadžihasanović je u procesu generalu Blaškiću svjedočio na poziv tužiteljstva i tamo je, pod zakletvom, rekao da odred El Mudžahid nije bio pod njegovom komandom i da on nije odgovoran za zločine mudžahedina. Optužnica protiv njega morala bi mu sada to uzeti kao otežavajuću okolnost. I na kraju važno je pitanje zašto nije podignuta optužnica i protiv pukovnika Šerifa Patkovića? On se spominje u optužnicama muslimanskim časnicima i tu se kaže da je zapovijedao postrojbom koja je izvršila zločin nad Hrvatima u Dusini. I Patković je bio svjedok tužiteljstva ICTY-ja u procesu generalu Blaškiću. U tom svjedočenju sudjelovala je i Željka Rajić, supruga Zvonka Rajića, zapovjednika HVO-a u Dusini. Ona je u svome svjedočenju izjavila da se Patković njoj hvalio kako je ubio svojom rukom njezina muža Zvonka. Pa kada je to rečeno na haaškom sudu, teško je shvatiti zašto protiv Šerifa Patkovića nema optužnice!, piše Ivica Mlivončić.