RUSIJA-NEZAVIS.GAZETA OD 19.1.02. NOVOSTI U RUSKO-AMERIČKIM ODNOSIMA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 19.I.2002. Ujutro zajmovi, navečer spletke "Medeni mjesec u rusko-američkim vezama koji je počeo nakon tragičnih događaja 11.IX.2001., mogao bi se postupno pretvoriti ako ne u novi hladni rat, a ono u novu utrku u naoružanju. Na to sve češće i sve jasnije upozoravaju mnogi istaknuti političari i stručnjaci s obje strane oceana. Pošto je Vladimir Putin 11.IX. telefonirao Georgeu Bushu i zapravo utvrdio ciljeve i zadaće obiju zemalja u borbi s međunarodnim terorizmom, a predsjednik Sjedinjenih Država to potvrdio u svojim nastupima, a zatim i ugostio našeg predsjednika, u svijetu se počelo govoriti o novom razdoblju u razvitku rusko-američkih veza. Predsjednikove verbalne izjave pratila je suradnja posebnih služba obiju zemalja u doba američkog pohoda na Afganistan, odobravanje leta za američke zrakoplove u ruskom zračnom prostoru i uporaba bivših sovjetskih aerodroma u republikama srednje Azije za američke postrojbe i, usput, dobra djela kao što je primjerice odlazak Moskve iz njezinih baza na Kubi i u Vijetnamu. Kako su rasli vojni uspjesi Washingtona u Afganistanu, sve su se više mijenjali ponašanje američkih vođa i njihove izjave. Napose su se čelnici Pentagona, ali i njihovi istomišljenici u Bushovu političkom okružju, napokon učvrstili u mišljenju da bi, budući da SAD nema takmaca na vojnom području, bilo šteta ne iskoristiti tu činjenicu za provedbu svojih zamisli. (...) Kakve nove spletke možemo uskoro očekivati od SAD-a? Primjerice, sve se jasnije očituje njihova težnja da se u vojno-političkom i gospodarskom smislu učvrste na području koje je od pamtivijeka područje ruskih interesa-u srednjoj Aziji. Kao jedna od meta sljedećeg protuterorističkog 'čišćenja' spominje se Irak, s kojim Rusija ima dugotrajne i višeslojne odnose. Washington kani istisnuti Moskvu i kao bliskog ratnog druga i partnera Indije, a u daljnjoj budućnosti slično želi postupiti i s Kinom (...). Istodobno, Amerikanci poduzimaju sve moguće kako Rusija ne bi uspostavila 'bliske' veze s bilo kojom vodećom europskom državom. Što god London i Pariz poduzeli kako bi se veze Sjevernoatlantskog saveza i Rusije iz oblika '19+1' pretvorile u tješnji oblik jedinstvene 'dvadesetice', makar i s ograničenim pravima Moskve, američki predstavnik koji u NATO-ovu glavnom stožeru svira prvu violinu, u korijenu siječe takve 'nepodopštine'. Pritom Amerikanci ne skrivaju želju da već koncem ove godine proces širenja saveza nastave na nekoliko postkomunističkih zemalja, uključujući jednu, a možda i sve tri baltičke republike, premda Pariz i Berlin preporučju da se ovaj put treba ograničiti na prijam zemalja koje za Moskvu nisu toliko važne, primjerice Sloveniju i Slovačku. Javlja se opravdano pitanje: ako Washington tako bezočno ostvaruje svoje vojno-političke ciljeve u sklopu protuterorističkog pohoda, bi li i Moskva mogla postupiti slično? To što smo odustali od pogađanja s SAD-om, očito svjedoči ili o prevelikoj sramežljivosti Vladimira Putina koji se nije odvažio da bolje 'proda' rusku pomoć Amerikancima, ili o tomu da naši diplomati nemaju takve navike, u što teško možemo povjerovati. (...) S čime je Moskva mogla računati ulazeći u svjetsku koaliciju boraca protiv terorizma koju predvodi SAD? Prvo, s oprostom ili najpovoljnijim mogućim restrukturiranjem našeg vanjskog duga, kao što se učinilo s Pakistanom. Drugo, na dobivanje povoljnih zajmova za koje bi se Washington bez osobitih teškoća mogao izboriti u međunarodnim financijskim organizacijama. (...) U nedavno objavljenom izvješću američke vlade o stanju strateških nuklearnih snaga (SNS), gotovo su u potpunosti izostale 'bitne promjene' koje su obećali Bush i njegovi suradnici. Ako su Rusija i SAD doista odustali od hladnog rata i pokopali doktrinu zajamčenog međusobnog uništenja, zašto onda Washington želi da do konca ovog desetljeća zadrži nuklearnu 'trijadu' (strateške rakete, bombarderi i podmornice) koja je količinski vrlo slična ustroju SNS-a koji se planirao još u doba kada je predsjednik bio Bill Clinton? Kao što ističe list 'Washington Post', teško je zamisliti nepredviđenu vjerodostojnu situaciju koja bi od SAD-a zahtijevala da ima takve snage i takvu sposobnost 'obnove' uskladištenih bojevih glava zajedno s nosačima raketa, ako Rusija više nije neprijatelj Amerike. Da bi opravdali postojanje tako moćnog nuklearnog arsenala, predstavnici američke vlade i Pentagona obično govore da se uskoro može pojaviti puno novih 'sitnih' možebitnih neprijatelja Amerike koji imaju nuklearno oružje. Ipak, premda podacima CIA-e, svi zajedno će raspolagati najviše s dvjesto bojnih glava, što neizravno opet upućuje da je jedini možebitni glavni cilj za američki SNS Rusija. Sve to potvrđuje da još uvijek vrijedi naša stara poslovica koju su gdjekad rado u razgovor ubacivali i neki američki političari, napose Ronald Reagan: 'Vjeruj, ali i provjeravaj'. Koliko god se ruski političari htjeli uključiti u zapadnu zajednicu i vjerovati njezinim čelnicima, morat će na pričuvnom kolosijeku imati raketni 'oklopni vlak' u bojnom stanju, budući da nemamo druge pouzdane 'zastrašujuće' argumente koji bi bili kadri da potencijalnog neprijatelja odvrate od agresije", piše Aleksandr Kuranov.