ZAGREB/WASHINGTON, 16. siječnja (Hina) - Nasljedni faktori imaju glavnu ulogu u pojavi paničnog poremećaja i depresije, a to vjerojatno nisu ni posve različite bolesti, nego dva oblika istog, zamršenog biološkog stanja, pišu američki
znanstvenici u najnovijem broju časopisa "American Journal of Psychiatry".
ZAGREB/WASHINGTON, 16. siječnja (Hina) - Nasljedni faktori imaju
glavnu ulogu u pojavi paničnog poremećaja i depresije, a to
vjerojatno nisu ni posve različite bolesti, nego dva oblika istog,
zamršenog biološkog stanja, pišu američki znanstvenici u
najnovijem broju časopisa "American Journal of Psychiatry". #L#
"Utvrdili smo da su napadaji panike i panični poremećaji genetski
povezani s bipolarnim poremećajem te da vjerojatno imaju i iste
uzroke", kaže Dean MacKinnon, profesor psihijatarije na institutu
Johns Hopkins i voditelj istraživanja.
Znanstvenici su zaključili da te bolesti imaju isti uzrok nakon
proučavanja bolesti u 203 obitelji u kojima je najmanje jedan član
patio od bipolarnoga poremećaja. U razgovorima s članovima
obitelji utvrdili su simptome karakteristične za mnoge psihičke
poremećaje i ostale bolesti kod njihovih rođaka.
"Otkrili smo da se opasnost od pojave paničnoga poremećaja bitno
povećava kod rođaka ako neki član obitelji pati od paničnog
poremećaja i bipolarnog poremećaja", kaže MacKinnon. "Takva
povezanost znači da su ti poremećaji genetski uvjetovani".
Iako se genetskom uvjetovanošću ne mogu potpuno objasniti
najvažnije psihičke bolesti, njihovo trajno pojavljivanje kod
otprilike 1 posto stanovništva u svijetu, bez obzira na kulturne i
etničke razlike, te njihova učestalost u nekim obiteljima,
oduvijek su navodile na zaključak da geni u tome imaju veliku
ulogu.
No, točno utvrđivanje njihove uloge zamršeno je zbog mnogih inačica
i simptoma, iako svi pripadaju istoj obitelji. Neki, na primjer,
imaju snažne manične napadaje, neki umjerene napadaje, neke
obuzima panika, a kod nekih se panika uopće ne javlja.
"Način na koji se neki geni očituju vrlo je zamršen, a kod ovih
poremećaja svoju ulogu posve sigurno ima i utjecaj okoline", kaže
MacKinon.
Dodatna istraživanja u obiteljima s paničnim i bipolarnim
poremećajem te u onima kod kojih je uočen samo bipolarni poremećaj
morala bi omogućiti bolji uvid u obje bolesti. Npr. panični i
bipolarni poremećaj mogli bi biti jedno stanje čiji se simptomi -
tjeskoba i strah, snažan i neravnomjeran rad srca, ponestajanje
daha i gubljenje ravnoteže - javljaju različitom snagom.
"Ima nečega paničnoga u bipolarnom poremećaju pa, ako imate taj
poremećaj, patite i od panike", smatra MacKinnon.
Osim toga, osjetljivost na paniku može biti i prilično česta
osobina koja se obično javlja pod određenim ekstremnim okolnostima
koje je izazivaju, a jedna je od njih i bipolarni poremećaj.
"Zanimljivo je da sada možemo početi povezivati specifične
kliničke slike tih raznih poremećaja u zamršeni genetski model
nasljeđivanja. Vidimo da članovi nekih obitelji imaju razne oblike
te bolesti, a sada možemo izraditi model u kojemu će biti nabrojane
ove varijacije te poboljšati dijagnosticiranje i liječenje", tvrdi
MacKinnon.
(Hina) rug dgk