AU 16.I.-KZ-PRIZNANJE HRVATSKE

AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 16. I. 2002. Dugi put do EU "Priznanje hrvatske državnosti bilo je vrlo prijeporno. Većina država EU-a, ali i SAD, željeli su po svaku cijenu očuvati višenarodnu državu Jugoslaviju. No u tadašnjem njemačkom saveznom kancelaru Helmutu Kohlu Hrvati su imali odlučnog i utjecajnog saveznika. Prvi put od ponovnog ujedinjenjenja Njemačke, zajedno se sa svojim ministrom vanjskih poslova Hansom-Dietrichom Genscherom usudio politički samostalno postupiti i najavio je da će Njemačka priznati Hrvatsku koja je tada bila u krvavom ratu sa Srbijom, 'ako treba i sama'. I austrijska je vlada obznanila da želi učiniti isto. To je bilo presudno. Oni Hrvati koji su mogli gledati austrijsku televiziju, napeto su slušali kad je u međuvremenu pokojni ORF-ov voditelj Robert Hochner na večer 15. siječnja 1992. pročitao austrijsko priznanje Hrvatske. Ljudi u Zagrebu oduševljeno su se grlili iako je stanje u zemlji bilo katastrofalno: dok su idućih dana deseci država priznali Hrvatsku kao neovisnu, posvuda su u novoj državi grmjeli topovi i ginule tisuće ljudi. Trećina zemlje bila je okupirana. Slijedile su duge ratne godine tijekom kojih je Hrvatska zbog svojeg vojnog angažmana u Bosni ali i zbog autoritarnog vladajućeg stila utemeljitelja države Franje Tuđmana opet izgubila naklonost Njemačke i EU-a - i zbog progona 250 tisuća srpskih civila iz 1995. oslobođene 'krajine'. Bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić sjeća se: 'Do Tuđmanove smrti 10. prosinca 1999. između Bruxellesa i Hrvatske vladala je tišina'. U siječnju 2000. Tuđmanova je stranka izgubila izbore. Pod novom srednje-lijevom vladom Hrvatska se ipak opet približava EU i s Bruxellesom je potpisala i pridružbeni sporazum, ali kandidat za EU zemlja još nije ni izdaleka. Razlog je i katastrofalno gospodarsko stanje. Prema ispitivanju mišljenja dnevnika 'Večernji list', danas 50 posto Hrvata govori da mlada država nije ispunila njihova očekivanja. Da žive lošije nego prije deset godina. Uistinu godišnji prihod po glavi stanovnika iznosi danas svega pet tisuća eura. A time je od EU-a doista udaljena još za 'svjetlosne godine", drži Alexander Orssich.