RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 15.1.02. NOVO AMERIČKO CARSTVO

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 15.I.2002. Amerika kao lutkarsko kazalište "Cjelovit međunarodni pregled novogodišnjeg siječnja ostavlja neobičan dojam. Uzmimo samo Afganistan. Čini se da je talibanski režim poražen. U Kabulu se uglavnom gomilaju europske vojne snage koje provode mirovnu misiju. Istodobno Amerikanci koji u njima ne sudjeluju, i dalje po vlastitom nahođenju bombardiraju velika područja u zemlji i vojno djeluju. Do sada nije primijećena takva besmislena 'koegzistencija' načela rata i mira. No događaji 'nakon 11.IX.' promijenili su mnoge predodžbe i pomaknuli granice dopuštenog u svjetskim poslovima. U ovoj će godini taj proces očito dobiti dodatnu dinamiku. Kako se danas čini, Sjedinjene Države neće odustati od pokušaja da svoj novi politički i vojni položaj u svijetu, koji je rezultat događaja u nekoliko zadnjih mjeseci, pretvore u stalan čimbenik. Početkom nove godine u takozvanim mozgovnim središtima američke prijestolnice već se otvoreno raspravlja o strategiji i o taktici 'novog imperija' koji bi predvodio međunarodnu zajednicu i nametao joj svoje zakone razvitka i ponašanja. Kao što piše 'New York Times', tu se 'rasplamsala borba oko pitanja kakav oblik treba imati američko carstvo'. U diplomatskom golubinjaku State Departmenta misle da SAD treba voditi svijet kao 'uzor velikodušne države'. No ton se zadaje u Pentagonu. Ministar obrane Donald Rumsfeld i njegov zamjenik Paul Wolfowitz nastoje na tomu da Amerika svoju vodeću ulogu treba potvrditi nasilu, 'ne osvrćući se na postojeće sporazume i prigovore saveznika'. Ti ljudi misle, piše list, da SAD mora biti odlučan' i 'razgovarati sa svijetom sigurnim tonom intervencionizma'. Ne treba ni reći da bi u takvoj inačici svijet XXI. stoljeća u potpunosti sličio na lutkarsko kazalište (...). U načelu, slična mišljenja preko oceana nisu novost. U američkoj političkoj klasi poticala ih je činjenica da je zemlja kroz mnoga desetljeća bila vodeća država na Zapadu. No SAD je i bez toga bio, jest i bit će, s obzirom na svoju moć, gospodarski potencijal i drugo, jedan od glavnih čimbenika međunarodne politike i svjetskog razvitka, s kojim se nitko ne može uspoređivati. Druga je stvar što novi izazovi čovječanstvu (ponajprije međunarodni terorizam) od danas jedine velesile jednako objektivno traže korporativno, a ne sebično ponašanje u svijetu. Nakon 11.IX. činilo se da će tako i biti. No, nažalost, u Washingtonu se opet može zapaziti vrtoglavica od gotovo blijedog (za Amerikance) vojnog uspjeha koji prilično poznati 'jastrebovi' shvaćaju kao temelj za polaganje prava na vodeću ulogu u svijetu i na slobodu da sami donose odluke i djeluju na međunarodnoj pozornici. Treba se nadati da u Kremlju na zatvaraju oči pred takvim ponašanjem. Uz to, kako god okreneš, jednostrani izlazak SAD-a iz sporazuma o proturaketnoj obrani nedugo nakon prijateljskog susreta dvojice predsjednika u Washingtonu i u Crawfordu bio je znakovita žlica žuči u bačvi svježeskupljenog rusko-američkog meda. Također nas mora uznemiriti i otvorena sklonost Washingtona prema napuštanju postojećih i neprihvaćanje novih ugovornih međunarodnih obveza, napose na raketno-nuklearnom području. No sve to nije za Rusiju povod da izgubi strpljenje i pouzdanje u svoje mogućnosti. Život svaki put potvrđuje koliko su varljive nade u savršene veze s velikom Amerikom. Gotovo sve države imaju osobite veze s Amerikom. To više one ne mogu biti drukčije ni u Rusije koja je, premda je izgubila status velesile, objektivno i, što nije manje važno, zahvaljujući obrambenoj samostalnosti, još uvijek jedini partner koji s Washingtonom može razgovarati ravnopravno i o kojemu SAD mora povesti računa bez obzira na okolnosti. Dakako, bilo bi besmisleno upasti u novo sučeljavanje s Amerikancima, ili se živcirati zbog novih optužaba State Departmenta u svezi s Čečenijom. Prilike zahtijevaju razumnu suzdržljivost, prilagodljivost, otvorenost i ponajprije vještu i upornu zaštitu ruskih probitaka. Zato je teško zamisliti da bi im odgovarala američka vojna nazočnost u srednjoazijskim republikama na 'stalnoj osnovi'. Ili da buduće odluke o smanjenju nuklearnog oružja ne bi dobile općeprihvaćenu ugovornu osnovu. Naposljetku dodajmo kap novogodišnjeg optimizma. SAD je ne jednom pokušao da u svijetu osnuje lutkarsko kazalište, ali na koncu ništa od toga nije uspjelo. Postoji Rusija, Kina i drugi suvereni igrači suvremenog svijeta. Tako da nije isključeno da će njegova kruta stvarnost uskoro ohladiti glave propovjednika novog 'američkog imperija'", piše Jevgenij Grigorjev, komentator lista.