DW 15. I. DANAS SE VIDI DA PRIZNANJE NIJE BILO PREURANJENO

DEUTSCHE WELLE - DW 15. I. 2002. Međunarodno priznanje Hrvatske i Slovenije prije deset godina u Bruxellesu prolazi neprimjetno. Nakon 10 godina Slovenija se nalazi pri samom zaključenju poglavlja pregovora o prijamu u Europsku uniju, Hrvatska je tek na početku. Prije nešto više od dva mjeseca potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske s Europskom unijom. Danas u Bruxellesu međutim nitko više ne tvrdi da je priznanje bilo preuranjeno ili uzrokom rata. Iz Bruxellesa javlja Alen Legović. "Izravni i aktivni udio Europske unije u priznanju Hrvatske i Slovenije počinje sastavljanjem arbitrarnog povjerenstva kojeg su posebice podržali tadašnji ministri vanjskih poslova Francuske i Njemačke Dumas i Genscher na zasjedanju ministara vanjskih poslova Europske unije. U tom povjerenstvu zajedno s drugim sucima i Robertom Badinterom sudjelovao je i tadašnji predsjednik njemačkog ustavnog suda i kasniji savezni predsjednik Roman Herzog. Koliko je netočna tvrdnja da je Njemačka požurila s priznanjem dokazuje i izjava tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara EU-a Hansa van den Broeka od 18. listopada 1991. godine: 'Ako najkasnije do 10. prosinca 1991. ne dođe do rješenja i jugoslavenska se armija potpuno ne povuče, to će biti trenutak za Europsku uniju da odluči o priznavanju Slovenije i Hrvatske'. Taj datum, dakle 10. prosinca uzima u svojim memoarima i sam Genscher kao termin poslije kojega je priznavanje samostalnih republika akt u skladu sa zajedničkom europskom politikom Europske unije. Njemačka je odluku o priznanju donijela prije Badnjaka, ali ipak poslije 10. prosinca. U međuvremenu su naravno bile donesene i odluke arbitrarnog povjerenstva Europske unije o tome da se Jugoslavija de facto raspala. Njemačkoj je vladi bilo podastrto mišljenje jednog pravnog stručnjaka za prava manjina o kvaliteti pravne zaštite koju Hrvatska predviđa za Srbe (koje je sama vlada naručila iz opreza), a i to je pozitivno mišljenje bilo potvrđeno dodatnom ekspertizom Arbitrarne komisije koju je zatražila Europska unija. U Bruxellesu potvrđuju da su u Europskom Vijeću svima bile poznate njemačke odluke, a sam Genscher tvrdi da nikad nije bilo protuslovlja. U pismu tadašnjem glavnom tajniku UN-a Perezu de Cuellaru Genscher je izložio kako bi odugovlačenje priznanja vodilo daljnjem širenju nasilja od strane JNA. Na sjednici ministara vanjskih poslova Europske unije na kocki je stajala vjerodostojnost tadašnje dvanaestorice, s jedne strane Europska unija imala je mišljenje Badinterove komisije i najavu da će nakon isteka roka od dva mjeseca donijeti odluku. S druge pak strane daljnje odgađanje priznanja od strane Europske unije značilo bi na Srbe djelovati kao hrabrenje da nastave svoj pohod na Hrvatsku. Postavljeno je otvoreno pitanje ministrima: 'Što može konačno završiti rat u Hrvatskoj ako ne priznanje i time internacionalizacija?' Priznanje je na koncu ipak uslijedilo. Međutim, na francuski zahtjev ministri vanjskih poslova Europske unije su među ostalim napisali i rečenicu koja glasi: 'Europska unija i njene članice pohvaljuju konstruktivno držanje Srbije'. Posebno se njemački šef diplomacije nije lako složio s time: = Okupacija trećine hrvatskog teritorija činila mi se svim drugim samo ne 'konstruktivnim'. S druge strane nisam htio upravo u tom trenutku dovesti u opasnost slogu s Francuskom, priznao je ministar Genscher. Danas Bruxelles u Hrvatskoj predstavnici svih europskih institucija i tijela vide državu koja provedbom reformi i harmonizacijom svojeg zakonodavstva s europskim standardima može poslužiti kao primjer ostalim zemljama regije. Deset godina poslije priznanja Hrvatska je izborila svoje mjesto u Europi, a u idućih deset godina ona mora dobiti bitku za svoje mjesto u Europi svojim radom, proizvodima i provedbom reformi." (DW)