HR-vlade-Vlada-Organizacije/savezi-Ratovi VOA 15. I. 10. OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE DRŽAVE GLAS AMERIKE - VOA15. I. 2002. Hrvatska danas obilježava 10. obljetnicu međunarodnog priznanja. Prilog Linde Miliše.Hrvatska
danas obilježava 10. godišnjicu međunarodnog priznanja. 15. siječnja 1992. Hrvatsku su priznale članice EU. Četiri mjeseca kasnije, 22. svibnja, primljena je u UN.U životu Zagrepčanina Ivana Smolića u deset se godina nije puno promijenilo na bolje. Kao i 1992. s plaćom jedva prehranjuje četveročlanu obitelj, i iako bi se, što se njega tiče i deset puta skromniji život isplatio za državu, osobno je sretan što još uvijek ima posao.= Moglo je bolje, ali je dobro i ovako. Tko radi, tko može raditi, dobro mu je, kazao je za Glas Amerike, nakon što je u pošti u novozagrebačkom naselju Travno 'ostavio pola plaće' plativši račune za prošli mjesec.Rat i stradanja za ovog 56-godišnjeg tokara 'normalna su cijena' ulaska jedne države u ravnopravnu zajednicu svjetskih država i naroda. 'Država košta, ali vrijedila je', kaže, 'svakog mrtvog'. Za samostalnu državu na referendumu u svibnju 1991. očitovalo se 94 posto hrvatskih građana. Jedinstveni kao nikad prije i nikad
GLAS AMERIKE - VOA
15. I. 2002.
Hrvatska danas obilježava 10. obljetnicu međunarodnog priznanja.
Prilog Linde Miliše.
Hrvatska danas obilježava 10. godišnjicu međunarodnog priznanja.
15. siječnja 1992. Hrvatsku su priznale članice EU. Četiri mjeseca
kasnije, 22. svibnja, primljena je u UN.
U životu Zagrepčanina Ivana Smolića u deset se godina nije puno
promijenilo na bolje. Kao i 1992. s plaćom jedva prehranjuje
četveročlanu obitelj, i iako bi se, što se njega tiče i deset puta
skromniji život isplatio za državu, osobno je sretan što još uvijek
ima posao.
= Moglo je bolje, ali je dobro i ovako. Tko radi, tko može raditi,
dobro mu je, kazao je za Glas Amerike, nakon što je u pošti u
novozagrebačkom naselju Travno 'ostavio pola plaće' plativši
račune za prošli mjesec.
Rat i stradanja za ovog 56-godišnjeg tokara 'normalna su cijena'
ulaska jedne države u ravnopravnu zajednicu svjetskih država i
naroda. 'Država košta, ali vrijedila je', kaže, 'svakog mrtvog'. Za
samostalnu državu na referendumu u svibnju 1991. očitovalo se 94
posto hrvatskih građana. Jedinstveni kao nikad prije i nikad
poslije toga, Hrvati su u narednih pola godine izgubili dvije
trećine države i pretrpjeli strašna razaranja i velike ljudske
gubitke. Dugo odgađano međunarodno priznanje uslijedilo je 15.
siječnja 1992. kada je, zahvaljujući Njemačkoj, tadašnjem jedinom
moćnom hrvatskom savezniku, priznalo 12 članica EU.
Hrvatska je prije priznanja ispunila tražene preduvjete, pristala
na prekid vatre i dolazak mirovnih snaga, deblokirala vojarne i
donijela ustavni Zakon o zaštiti manjina.
Kao ključne razloge odgode međunarodnog priznanja predsjedniku
tadašnje vlade Mati Graniću bivši američki veleposlanik u SRJ
Warren Zimmerman krajem 1991. naveo je nepostojanje vizije
rješenja jugoslavenske krize i strah od nekontroliranog raspada
tadašnjeg SSSR-a.
= Mi tada nismo mogli više učiniti, a najviše je za priznaje učinio
sam Milošević zločinima za koje je vjerovao da će proći nekažnjeno,
kaže dugogodišnji šef diplomacije u HDZ-ovoj vladi, dodajući da su
'na početku agresije na Hrvatsku zakazali međunarodna zajednica i
UN'.
= Akcija SAD-a na Kosovu prva je humanitarna intervencija tog tipa
koju su poveli zbog etničkog čišćenja Albanaca. Da je 1991. slično
reagirano prema Miloševiću i da su priznate sve države koje su to
tražile, zaustavio bi se, ne samo rat u Hrvatskoj i agresija na
Hrvatsku, nego i rat u Bosni, kaže Granić.
Ratom kojeg je vodila u BiH bivša je vlast Hrvatsku u očima
međunarodne zajednice od žrtve pretvorila u agresora. Uz
procesiuranje vlastitih zločina, oko te je ratne epizode bivšeg
predsjednika Franje Tuđmana hrvatska javnost i danas duboko
podijeljena. Zastupnik u Hrvatskom saboru 1990. Slavomir Mađor ne
sumnja da bi drugačijim vođenjem rata za nezavisnost i bez rata s
Muslimanima hrvatske karte danas bile drugačije posložene.
= Mislim da se elegantnije, strpljivije, s manjim brojem žrtava i
manjim gubicima moglo postići više i da se danas moglo bolje
živjeti. Deset godina nije jako puno, ali nažalost u tih deset
godina barem se sedam, osam ekonomski nazadovalo. To je teškoća i
sada je teško od toga opet početi. Nekako smo se u ove dvije godine
sabrali pa tek možemo očekivati da će se nekamo krenuti, kaže
šezdesetdvogodišnji bivši zastupnik danas zaposlen u INI.
Hrvatsku u idućem desetljeću vidi u Europi i uvjeren je da se
'europskoj Hrvatskoj više se ne može ponoviti deset HDZ-ovih godina
iz Tuđmanovog doba'. 'Proces promjena je nezaustavljiv. Čak i da
se, na vlast vrati HDZ to neće biti ista stranka, niti će ikad više
vladati na način na koji je vladala', kaže Slavomir Mađor.
(VOA)