RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 14.1.02. UTJECAJ RUSIJE NA ISTOKU

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 14.I.2002. Veliki Istok i veliki Zapad "Danas su za Rusiju veliki Istok 44 države i državne tvorevine u azijsko-pacifičkom području, na Bliskom i Srednjem istoku, u južnoj i u srednjoj Aziji, koje su s njome u različitim odnosima. Njihova pojedinačna uloga za Rusiji nipošto nije jednaka. Postoje egzotične države koje su uglavnom mjesto za odmor bogatih Rusa i strateški partneri s kojima odnosi nipošto nisu 'turističke' naravi. Nakon 1991., ruska se istočna politika počela bitno mijenjati. Rusija je strateški otišla iz Afrike, s Bliskog istoka i iz jugoistočne Azije, ustupivši 'mlađoj braći' pravo da odsada biraju bilo koji pravac. Koncem prošle godine napustila je vojne baze na Kubi i u Vijetnamu. Je li Rusiji danas potreban veliki Istok? Uz kakve prioritete i po kakvim se vektorima danas treba graditi istočna strategija? Smijemo reći da je zadaća brze integracije Rusije i skupine zemalja na azijsko-pacifičkom području - Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura, Australije, Novog Zelanda, Bruneja, Kambodže, Tajlanda i niza drugih država na tom području, tek daleka budućnost. Kao što je poznato, Rusija je 1998. ušla u ATES (Konferencija azijsko- pacifičke gospodarske suradnje), jača suradnju s ASEAN-om i drugim područnim strukturama. Ipak, taj proces više ima obilježje velikih političkih 'zahvata', nego stvarne integracije Rusije u azijsko gospodarstvo. Polazeći od svojih, za sada ograničenih mogućnosti, Rusija na tom području mora sačuvati specijaliziranu gospodarsku nazočnost. Primjerice, koristeći dobro iskustvo u rusko- vijetnamskom vađenju nafte iz mora, perspektivan izvoz vojne opreme na malezijsko tržište i slično. Drugi pravac koji ima još veći prioritet je razvitak odnosa sa skupinom istočnih država koje su Rusiji zemljopisno bliske, ili imaju s njom osobite povijesne i područne veze. U takvu uvjetnu skupinu možemo ubrojiti Indiju, Iran, Pakistan, Afganistan, Tursku i niz arapskih zemalja. Taj je vektor za Rusiju najteži. Tako su Indija i Iran važni strateški partneri Rusije, no eskalacija indijsko-pakistanskih veza i zamršene američko-iranske veze čine ruski položaj prema Islamabadu i Washingtonu prilično osjetljivim. Teška vremena doživljavaju rusko-iračke i rusko-palestinske veze i općenito veze sa zemljama arapskog područja. Primjera je puno. Tu je glavno proturječje u nepodudaranju geopolitičkih ambicija Rusije kao pravne sljednice sovjetske naddržave i njezinih stvarnih mogućnosti kao velike, ali regionalne države. Ruska se strategija objektivno premjestila iz globalnih sfera 'obuzdavanja' SAD-a i njegovih saveznika na Istoku u sferu borbe protiv terorizma, ekstremizma i drugih prijetnja na bliskom i dalekom poslijesovjetskom prostoru. Zato je treći vektor - koji je presudan za ruske probitke - razvitak odnosa s najbližim susjedima: Japanom, Sjevernom Korejom, Kinom, Mongolijom, Kazahstanom, Azerbajdžanom i Gruzijom. Svaka ta država ima svoje osobito mjesto u institucijskom, vojno-strateškom i trgovinsko-gospodarskom 'registru' Rusije. Ipak, sve čine jedinstveni prostor koji graniči s Rusijom, a proteže se od Kurilskih otoka do Zakavkazja. Upravo je tu naša glavna 'zona životnih interesa', glavna granica obrane i suradnje sa susjedima. Koliko god čudno zvučalo, u pojmovima 'obrana' i 'suradnja', ako se primijene na rusku posebnost, nema proturječja. Pače, u širem smislu riječi, ruska granica od Kurila do Zakavkazja nije samo crta razgraničenja, već i možebitno područje ruskog utjecaja koje bi moglo 'prekoračiti' službene granice. Koncem XIX. i početkom XX. stoljeća, rusko je carstvo duž istočne granice od Korejskog poluotoka do Crnog mora izgradilo sustav gospodarskih 'sfera utjecaja'. Tako je na području sjeveroistočne Kine prometovala ruska željeznica, Harbin je bio ruski grad, a u Vanjskoj Mongoliji, Perziji (Iranu) i Otomanskom Carstvu (Turska) radile su podružnice ruskih banaka i tvrtka. Ruski je kapitalizam, ne konkurirajući na Zapadu, aktivno zauzimao istočnu periferiju. Imajući na umu manje, ali stabilne pokazatelje jačanja ruskog gospodarstva u zadnje vrijeme, zamisao o takvom području utjecaja može biti pozitivna ne samo za Rusiju, već i za njezine susjede. Tako, velike izglede za širenje gospodarske suradnje imaju Sibir, ruski Daleki istok i sjeveroistočna Kina, osobito u provedbi plinskih i naftnih projekata. Neiskorišteni resursi postoje u 'zoni' Mongolija-istočni Sibir-Burjatija: razvoj stočarstva, porast proizvodnje bakarno-molibdenskog koncentrata, razvitak elektroenergetike i prometnih projekata. Velike zalihe međusobnog gospodarskog utjecaja postoje i na rusko-kazahstanskom području. Nova ruska istočna strategija u početnoj je fazi svoga razvitka i osmišljavanja. S porastom ruske moći moguća je promjena prioriteta. Glavno je da se veliki Istok ne suprotstavi velikom Zapadu. Sličnu je protimbu Rusija već doživjela u svom vanjskom i unutarnjopolitičkom životu", piše Sergej Luzjanjin, doktor povijesti i politolog.