IT-9.I-AVVENIRE- ITALIJA I EUROPA

ITALIJA AVVENIRE 9. I. 2002. "Vrijeme je nove političke arhitekture" "'Berlusconijeva Italija izolirana od ostatka Europe' stavio je naslov jučerašnji Le Monde, u vezi ostavke ministra Ruggiera. 'To izgleda poput povijesnog naslova iz britanskog Times-a: 'oluja u La Mancheu, kontinent izoliran'', ironično komentira Lorenzo Ornaghi. Prorektor Sveučilišta Cattolica kao docent međunarodne politike više se slaže s Wall Street Journalom: 'Ima pravo kada kaže da bi se smjena u Berlusconijevoj vladi, naizgled sasvim unutar domaće politike, mogla na kraju pokazati zdravom za Europsku uniju'. - Možete li nam objasniti zašto? = Jer je Italija četvrto gospodarstvo Europe, partner utemeljitelj Zajednice. I prva predstavlja na pozornici EU-a političku klasu europeista, uvjerenih u temeljnu ideju, ali kritičnih glede načina i nekih sadržaja, a koji, dakle, žele raspravljati i izazvati 'jedinstvenu misao'. To može osnažiti Europu. Posebice danas. - Posebice danas? Zašto danas' = Jer dolaskom eura u džepove Europljana, za EU je jedna povijesna faza zaključena. I što činiti sada? Potrebno je prijeći s institucionalne arhitekture na političku arhitekturu. A u Europi' politika' znači 'demokracija': slobodna rasprava, predstavljanje različitih stajališta, bez isključivanja. Logično je da u ovoj fazi politika pokušava naći prostora. - Europeisti starog kova uvijek su lako stigmatizirali kao protueuropska stajališta koja se ne podudaraju s njihovima. Sada kažu da je Berlusconijeva vlada protueuropska: što to znači, da će mu oduzeti riječ? = Kao što su u nacionalnim parlamentima predstavljena stajališta koja postoje u društvu, neka tako bude i u Europi. Pokušaj da se isključe neka stajališta već je propao unutar država, ili je bio plaćen vrlo visokom cijenom: snage koje ne dobivaju predstavnika u parlamentu postaju izvanparlamentarne, ili se jedinstvena misao nameću autoritarno. EU u kojoj se jednako misli riskira počiniti istu grešku. - Riskira? = Kažimo da je to više od rizika. Zapravo imamo europsku birokratsku klasu, ali ne i uistinu europsku političku klasu. Onu koja postoji čine ljudi koji promiču svoje nacionalne interese u Europi. To je izazov kojega traži Europa sutrašnjice. (...)", razgovarao Maurizio Blondet.