AU 10.I.-DIE PRESSE-KAOS U ITALIJI

AUSTRIJA DIE PRESSE 10. I. 2002. Kaos made in Italy "Dugački redovi pred bankama, prazni bankomati, srdito stanovništvo - kao i vlada koja u važnim pitanjima nije složna. Jednom riječju: kaos. Italija je oko uvođenja eura opet potvrdila predrasude koje ostatak Europe ima prema toj zemlji. Pri tomu, prema svim ispitivanjima mišljenja, većina Talijana ima vrlo pozitivno stajalište prema zajedničkoj valuti. Talijani su oduvijek oduševljeni Europljani i puno su dobili od EU-a. Pa ipak je jedan od najvećih projekata u povijesti Europske unije u Italiji svršio debaklom. Krivnja za to je podijeljena: najprije su tu službe i banke koje su bile posve nepripremljene za promjenu valute. Opet se radilo po geslu: 'Već će nekako ići'. Dok se primjerice u Austriji već tjednima ranije grozničavo iščekivala promjena novca i u Beču se već poslije podne 31. prosinca moglo iz bankomata podignuti prve novčanice eura, kod južnih je susjeda to bilo opuštenije: tamo su barem do 6. siječnja htjeli 90 posto bankomata preinačiti na euro. Pa čemu žurba? Pa do kraja veljače se još može plaćati lirama. Kad se pozna talijanski dar za improvizacije, može se poći od toga da će - najkasnije od 1. ožujka - i u Italiji platni promet u euru funkcionirati u najboljem redu. Pripisati kaos samo - navodnoj - talijanskoj sklonosti fatalističkom nemaru, ipak je premalo. Postoje i čvrsti politički razlozi. Neslavne uloge pri tomu imaju sindikati. Poznati su po tomu da uvijek proglase štrajk baš onda kad bi njime mogli nanijeti najveće štete. Osobito su zloglasni željeznički štrajkovi oko Božića i Uskrsa kad mnogi ljudi žele na put. Tako se dogodilo i kod uvođenja eura: najnoviji štrajkovi bankovnih službenika izazvali su savršen kaos. Dobar dio krivnje za debakl snosi naravno i Berlusconijeva vlada. Ona je - prema protivnicima vlade namjerno - napravila premalo da bi zemlju pripremila na promjenu u euro. Poslati svakom kućanstvu računalo za preračun lire u euro, što je napravio Berlusconi, nije dovoljno. Daljnji razlog za minimalni angažman je podcjenjivanje eura u vrlo nehomogenoj vladi: bilo zbog gospodarsko-političkog uvjerenja, nacionalnog razmišljanja, amerikanofilne euroskepse ili populističkih zbrkanih zamisli. Treba dodati i osobne animozitete prema sada već bivšem ministru vanjskih poslova i euroforiku Renatu Ruggieru kojega bi neki članovi vlade rado javno vrijeđali. Onog Ruggiera kojega sada srednje-lijeva oporba slavi kao mučenika a još prije nekoliko mjeseci proklinjala ga kao fanatika globalizacije. Predsjednik vlade Berlusconi - u nedostatku tankoćutnosti - kao i obično još dodaje ponešto. Nije dosta što su partneri u EU sa zabrinutošću reagirali na Ruggierovu ostavku. Sada vanjskopolitički neiskusan Berlusconi u potpunom precjenjivanju samoga sebe, želi glumiti i ministra vanjskih poslova. Dosadašnji je kaos oko eura za Europu još bio bezazlen. U prvom je redu naštetio samo Italiji. Partneri Rima u EU moraju pojačano pokušati pozitivno djelovati na Berlusconija - kako svoju zemlju ne bi odveo u potpunu neuračunljivost. Neuračunljivost s posljedicama na tečaj eura a time i posljedicama za cijeli EU", zaključuje Wieland Schneider.