NJ 9.I.-TAZ-TEROR

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 9. I. 2002. Internacionalizacija terora "'Nisam kadar riješiti taj spor', priznao je Tony Blair u Islamabadu. Time se podredio nametnutoj logici da je posredovanje moguće samo ako ga žele obje strane u sporu. Ali Indija odbija svako poredovanje u sukobu oko Kašmira jer se boji da će time neizravno priznati stare UN-ove rezolucije koje predviđaju referendum u Kašmiru. Upravo iz tog razloga Pakistan je stalno tražio međunarodno uplitanje uz pretpostavku - u međuvremenu dvojbenu - da će se muslimanska većina Kašmira staviti pod zaštitu silamskih susjeda. S jedne je strane posredovanje uistinu čudnovato, jer po srijedi je više od demarkacijskih crta i teritorija. Kašmir dira u samoshvaćanje obiju nacija. Priključenje Pakistanu ojačalo bi legitimaciju te države koja se podrazumijeva kao domovina svih muslimana na podkontinentu. Naprotiv, gubitak Kašmira potresao bi sekularnu Indiju. Indija i Pakistan slažu se samo u jednom: Kašmir ne smije postati neovisan. S druge strane je međunarodno uplitanje u kašmirski sukob neizbježno. Sukob nije tek s atomskim naoružanjem obaju protivnika srušio definiciju lokalnoga rata. Nisu bili potrebni ni teroristički napadi 11. rujna da bi svijetu postalo jasno kako regionalni sporovi imaju globalni eksplozivni potencijal. Sukobi u Palestini i Sjevernoj Irskoj desetljećima se hrane mrežom koja se razvila u međunarodni teror. A blizina terorističkog gnijezda Afganistana i Kašmira - povezana ciničnom pakistanskom tajnom službom - pokazala je da terorizam uvijek prelazi granice. Za oba svadljiva pijevca 11. je rujan preokrenuo prosudbu međunarodnog miješanja. Pakistan je iskusio da ono može imati vrlo neugodnih posljedica. A Indija počinje uviđati da je međunarodnoj protuterorističkoj koaliciji manje stalo do 50 godina stare UN-ove rezolucije nego do rezolucije Vijeća sigurnosti 1373 iz 2001. godine", zaključuje Bernhard Imhasly.