WT 8.1. SAMO SAD MOŽE BITI VOĐA?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. I. 2002. NATO u ravnoteži "Rat u Afganistanu utro je put živoj raspravi o svrsi NATO-a i o strateškim interesima SAD-a u Europi. Američka reakcija na napade koji su se dogodili 11. rujna označili su promjenu- preusmjeravanje pozornosti i resursa na druge dijelove svijeta. Jesu li naši europski saveznici manje važni za interese SAD-a? Ima mnogo razloga zbog kojih bi SAD trebao ostati potpuno prisutan u Europi. Naši najvažniji politički saveznici su u Europi. Oni su naši glavni trgovački partneri, s nama dijele zajedničke vrijednosti i tradiciju, pridonose vojnim snagama i osiguravaju vojne baze što može pomoći ojačati američke interese u europskoj regiji. SAD sada s pravom potiče NATO da prihvati politiku koja štiti SAD i europske globalne interese. Mnogi Europljani dijele stav kako je Washington u proteklih deset godina bio prilično izbirljiv kada je posrijedi bila europska politika. Neki američki dužnosnici koji su podržavali posljednji krug širenja NATO-a protivili su se uključivanju SAD-a na Balkanu. A neki dužnosnici koji su podržavali i posljednji krug širenja NATO-a i uključivanje u balkansku krizu protivili su se sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a jer bi mogla 'predstavljati suparništvo NATO-u' ili potkopati utjecaj SAD-a u Europi. No širenje NATO-a, kosovski rat, balkanske mirovne operacije i nastojanja EU-a da izgradi snažnije političke i sigurnosne institucije služili su samo jednom cilju: europskoj stabilnosti. Danas su ulozi za uključenost SAD-a u Europi sigurno viši. Postoji novi odnos između SAD-a i naših europskih saveznika i Rusije. Pokreće ga podsjetnik na 11. rujna - da smo suočeni s istim prijetnjama i da zahtijevamo koordiniranu reakciju. Mora se kazati kako je Rusija u ovom sukobu od veće važnosti za interese SAD-a nego što je to slučaj s našim europskim saveznicima. SAD bi trebao upotrijebiti svoj utjecaj kako bi potaknuo Rusiju da napusti politiku koja je pogubna za savez. Vijeće NATO-a i Rusije, koje je u nastajanju, trebalo bi ojačati rusku predanost zapadnim vrijednostima i interesima - čak i nakon što ruski predsjednik Vladimir Putin ode. Odluka administracije da ponese dio tereta u Afganistanu, uključujući i novootkriveni interes - razvijanje veće suradnje s Rusijom, ne smije potkopati dugoročnu politiku Washingtona - potporu Europi. Mnogi američki političari žele proširiti prvotnu misiju NATO-a - kolektivnu obranu, koja je nekoć za cilj imala obuzdati Sovjetski Savez, na borbu protiv proliferacije, borbu protiv terorizma. SAD je globalna sila, s globalnim pogledom na prijetnje koje naši europski saveznici nisu dijelili prije Afganistana. Vojna opcija nalazi se visoko na američkoj listi načina rješavanja problema neprijatelja. Ista je opcija prije bila nisko na europskoj listi rješenja, što se sada promijenilo. Europljani nemaju vojnih sposobnosti za misiju kolektivne obrane koja bi uvelike nadilazila okvire sporazuma NATO-a. Mi smo za to, međutim, sposobni. Iskazali smo volju da tu sposobnost koristimo u prošlosti a sada ju koristimo u Afganistanu. Uz mogući izuzetak Britanije i Francuske, saveznici koji su pomagali SAD-u 1991. godine u Zaljevskom ratu, 2001. godine ne mogu slati svoje snage na Srednji istok ili Južnu Aziju, niti su mnoge od tih snaga prikladno uvježbane i opremljene za intenzivniji sukob. Danas europske snage možda nisu spremne zauzdati čak niti etnički sukob. Vjerojatno mogu pomoći u primjeni mirovnog sporazuma (...). No samo SAD može biti vođa koji bi oblikovao koaliciju i dobio rat, kao što je slučaj u Afganistanu. Pa ipak, postoji jaz između političke retorike administracije i stvarnih vojnih doprinosa saveznika. Na godišnjem zimskom sastanku čelnika država NATO-a u Bruxellesu, američki državni tajnik, Colin Powell, je kazao: 'Tako tvrdnja da je NATO držan po strani nije točna. NATO je na samom početku ponudio svoju vojnu pomoć. Tako smo mogli birati među onim što nam je ponudio NATO.' No vojna relevantnost NATO-a jest u pitanju. Afganistanski sukob naglasio je potrebu za zajedničkom reakcijom na prijetnje i izvan okvira Europe i iskazao razliku između američke i europske vojne spremnosti. Glavni tajnik NATO-a, Lord Robertson na prošlomjesečnom je sastanku ministara u Bruxellesu kazao kako se 'glavne manjkavosti' odnose na ulaganje u obranu u zemljama članicama NATO-a. Istovremeno, politička vrijednost NATO-a opstaje. Već je samo Francuska bila u stanju uvjeriti Alžir i Tunis da surađuju u istjerivanju terorista iz njihovih zemalja. Za saveznike je od ključne važnosti da razviju mobilne snage koje bi bile slične onima SAD-a. Drugi važni saveznički interesi i dalje postoje i ne bi ih trebalo zaboraviti, kao što je, npr., širenje NATO-a. Bushova vlada i Clintonova vlada prije nje, podupirale su širenje NATO-a kao sredstva izgradnje stabilnosti, koje osigurava rast novih demokracija u srednjoj Europi. Dvije su administracije, nevoljko, došle i do zaključka kako mora postojati nekakva američka politička, kao i vojna, uloga u rješavanju sukoba na Balkanu. I širenje NATO-a i mirovne operacije na Balkanu ključ su 'kolektivne sigurnosti', fraze koja se često mogla čuti na Capitol Hillu tijekom posljednje rasprave o širenju Iako je niz pitanja, kao što je europska kritika smrtne kazne i stava vlade SAD-a u svezi protokola iz Kyota, potaknuo napetosti u odnosima saveznika, Washington veću vrijednost vidi u tradicionalnim strateškim zadatcima, kao što je vojna sposobnost NATO-a koja brani od posthladnoratovskih prijetnji. Istovremeno, trebali bismo poslušati zahtjev saveznika i izbjeći unilateralizam. Svi saveznici, uključujući i Francusku, prihvaćaju istaknutu ulogu SAD-a i sada vide vrijednost NATO-a koji može djelovati izvan okvira sporazuma. Raspoloženje je u svim savezničkim gradovima očito. Vodstvo SAD-a neće izblijedjeti ako ulažemo u njega i ne zlorabimo ga", piše Jessica Fugate.