IT-7.I.LA STAMPA-ANTISEMITIZAM U LONDONU

ITALIJA LA STAMPA 7. I. 2002. Rasizam, žuta zvijezda 2002. "Večer u Londonu, među aristokracijom i srebrninom, u kući jedne gospođe koja mi se predstavlja kao Talijanka, po imenu Carla, supruge jednog istaknutog Engleza. Među uglednim gostima je francuski veleposlanik u Engleskoj, Daniel Bernard, koji govoreći o Bliskom istoku Izrael spominje na nedvosmislen način. 'Ta pos... mala zemlja', kaže na savršenom engleskom ('That shitty little country'), 'neće nas sve odvesti u Drugi svjetski rat'. Elegantna domaćica, vješta u vođenju razgovora, sva je živnula: 'Ja nikada nisam podnosila Židove', konačno izjavljuje, 'sve ono što im se događa njihova je krivnja'. U Daily Telegraphu čuvena kolumnistica Barbara Amiel prepričava još dvije ili tri epizode britanskog antisemitizma. S druge strane ministar vanjskih poslova Straw izjavio je da se ne može uspoređivati terorizam koji ubija Izraelce s onim protuameričkim. Vijest o paljenju jedne sinagoge na sjeveru Londona našla je mjesta samo u jednom lokalnom židovskom listu. U Europi se umnožavaju epizode antisemitizma s fizičkim prijetnjama, a samo na području Pariza 2001., nabrojano je 300 napada, ovoga je tjedna pariška židovska škola u predgrađu zapaljena, susjedna sinagoga kamenovana. 'Od 11. rujna u svijetu', kaže Elan Steinberg, dopredsjednik Svjetskog židovskog kongresa, 'zapaljeno je više sinagoga nego u bilo kojem drugom razdoblju od vremena Kristalne noći. Radi se o događajima nedvojbeno vezanim uz arapsko- palestinsko nasilje, fizičko i verbalno, protiv Izraela, i protužidovskoj verziji sukoba koji je ušao u opći rječnik (...)'. (...) U Italiji mnogi intelektualni i poslovni krugovi pitaju se kako to da nije bilo Židova u Tornjevima blizancima kada su ovi oboreni (naravno, informacija je uvredljivo lažna). Jedan prijatelj industrijalac (ne-židov) priča kako se opet govori o svjetskom židovskom nadzoru financija i tiska, kao nekada. Ponavlja se kako su Židovi postali poput nacista. Paolo Mielli pisao je o opasnosti oživljavanja antisemitizma. Za Židova u Europi već je postalo društveno teško susresti prijatelje ukoliko se ne pokaže spremnim odreći se Izraela, ukoliko ne odbaci izraelske mirovne ponude ili nije spreman izjaviti kako je Sharon zločinac. (...) S velikom se ustrajnošću govori da nije bilo Izraela Bin Laden ne bi bio tako protiv Zapada, dok je, za bilo koga tko i najmanje poznaje njegovu povijest očito suprotno: Izrael je žrtva islamskom fundamentalizma jer predstavlja komadić zapada na bliskom istoku. No Izrael predstavlja najveću koncentraciju Židova na svijetu te stoga privlači i najviše antisemitizma. Arapi koji su njegovi veliki neprijatelji, razradili su antisemitizam prema klasičnim standardima, potpune demonizacije, negacije prava na postojanje, sustavne izgradnje očitih laži poput onih da Solomonov i Herodov hram nikada nisu postojali, ili da se Holokaust nije nikada dogodio. Sav taj otrovni zavežljaj ima malo toga s izraelsko- palestinskim pitanjem, s Teritorijima, mirom. I ovdje je riječ 'okupacija' lišena bilo kakvog značenja, dio je općeg rječnika, kao kada se govorilo, pardon, kada se govori, jer se to opet pojavljuje u arapskim novinama, da je židovski beskvasni kruh natopljen krvlju. Jednom riječju, europski antisemitizam, hranjen arapskim izmišljotinama, ponovno je na dijelu. Ideja da su Židovi zločinački blok predodređen uništiti svijet, upravo kao što kaže Mein Kampf, ponovno je u mislima o 11. rujnu, Izraelu, židovskoj moći u svijetu, tisku, financijama. Osvježila se kriminalizacija koja je dovela do najvećeg pokolja u ljudskoj povijesti. Može li se opet dogoditi? Izrael ima veliku vojsku, no nekoliko projektila punih kemijskog ili biološkog oružja uvijek može pogoditi nebodere u Tel Avivu, ili sinagogu u Rimu", piše Fiamma Nirenstein.