FRANCUSKA-LE MONDE OD 3.1.02. UVODNIK O EURU

FRANCUSKA LE MONDE 3.I.2002. Nakon eura "U uvodniku u kojemu skida šešir uvođenju eura, 'New York Times' je u utorak 2.I. pisao: 'Odsad, bilo da ste u Amsterdamu, Lisabonu, Helsinkiju, Napulju ili Dresdenu, istim kovanicama i novčanicama moći ćete platiti kavu i novine'. Europska monetarna unija je na ulici; neke među najstarijim državama u Europi dragovoljno su se rastale od najstarijih valuta na Starom Kontinentu: 'Monetarni preokret takvih razmjera gotovo je bez presedana', dodaje, zadivljen, veliki newyorški dnevnik. Ako možemo suditi po događajima od utorka, veliki 'bang' prijelaza na euro dobro je protekao. Europljani, s opravdanim ponosom, mogu biti zadovoljni onim što je zajednička valuta već postigla. Eurozona je, unatoč brojnim vanjskim udarima, bila oaza monetarne stabilnosti; omogućila je uspostavu pravog zajedničkog tržišta, koje je i samo čimbenik rasta i zapošljavanja. (...) No oprez je nužan. Premda je uvođenje monetarne unije lijep uspjeh, on nije potpun. Sustav je ozbiljno uzdrman. Valuta pretpostavlja središnju banku i, ako ne državu, barem zajedničku gospodarsku politiku na području optjecaja. Prvu imamo (banku), ali ne i drugu (politiku). Odatle nedostatak vjerodostojnosti kojim se djelomice tumače neka velika razočaranja, da ne kažemo neuspjesi: otkako je uvoden prije tri godine, euro je izgubio više od 25 posto vrijednosti prema dolaru; američka je valuta jedina prava pričuvna svjetska valuta. ECB je jedina doista federalna europska ustanova. Stoga još više začuđuje činjenica da nemamo gospodarske vlade. Dakako, Unija ima jedinstvenu vanjsku trgovinsku politiku; politiku konkurencije i 'nadzor' nad glavnim proračunskim pravcima zemalja članica. No jedinstvu monetarne politike ECB-a ne odgovara, ili još ne odgovara, jedinstvena proračunska politika koju utvrđuje Euroskupina (ministri gospodarstva na području eura). Monetarna integracija nema svoju gospodarsku sliku i priliku. Monetarnom federalizmu treba odgovarati, kaže Laurent Fabius, 'proračunski federalizam'. Proračunski se instrument treba koristiti tako da se razdoblja rasta zemalja eurozone podudaraju, što je nužan uvjet za utvrđivanje kamatnih stopa koje neće oštetiti nijednu od dvanaest država. To je prava provjera eura. Na papiru, svi se slažu da je ta gospodarska vlada potrebna. No u usporedbi s ECB-om, ministarsko je vijeće više bilo primjer sukobljavanja državnih proračunskih egoizama, nego želje za usklađivanjem gospodarskih politika", kaže se u uvodniku lista.