FRAN-LE MONDE 2.1.02. ANALIZA O PRILIKAMA U ARGENTINI

FRANCUSKA LE MONDE 2.I.2002. Argentinski gospodarski užas "Zadnjih se tjedana u Buenos Airesu prepričava slikovita šala: bivšeg predsjednika Fernanda de la Ruu nazivaju Louis XXXII, jer je dvostruko gluplji od Louisa XVI. Revolucionarno ozračje vlada u najeuropskijem gradu Latinske Amerike. Umorni Argentinci pokazuju svoj gnjev i nakon bratoubilačkog rata počinju napadati najvećeg neprijatelja: nečasnu političku klasu i nemoralan međunarodni financijski sustav. Argentinu su još nedavno nazivali najposlušnijom učenicom MMF-a. Izrazito neoliberalne gospodarske politike provodili su svi politički čelnici... Svaki su argentinski državni udar politički i financijski snažno podupirale američke vlasti (kako republikanci, tako i demokrati). Sam se bivši ministar, kao i svi gospodarstvenici u njegovoj momčadi, školovao na najuglednijim sveučilištima na obali i u Sjedinjenim Državama. Njihova taština i potpuna uvjerenost da pripadaju eliti koja posjeduje objektivno dobra gospodarska i politička rješenja, do kraja ih je zaslijepila. Dva dana prije ostavke njihova svemoćnog šefa, 'Cavallo boys' su govorili o pobuni kao o manjim pojedinačnim izgredima koje su instrumentalizirali 'zurditosi' (pogrdni naziv za ljevičare u Argentini). Nekoliko godina ranije, isti ideolozi divljeg liberalizma pripremili su privatizaciju državnih poduzeća i služba (od naftnih do željeznice, preko zdravstva i školstva). Uz populista Carlosa Menema, isti su nam ideolozi prikazivali Argentinu kao uzor globalizacije i prethodnicu dalekog Zapada. Argentinom se, dakako, desetljećima loše vladalo, ali je smjena fašista i konzervativaca (populista i monetarista) uvijek uživala potporu najmoćnijih sektora na Zapadu. Argentinci su očito krivi što nemaju upravu i što se nisu kadri politički organizirati. Ipak, time se samo djelomično može opravdati sadašnje rasulo. Kriza bi u Argentini izbila i uz sposobniju vlast i uz produktivniji narod. Uništenje zemlje koje je puno obećavala, agonija jednog od najdinamičnijih naroda rezultat je međunarodne politike koja možda nije bila planirana, ali je barem bila dovoljno bezočna da joj čovjek bude najmanja briga. Čudna je to sloboda prepustiti najsiromašnije narode njihovoj sudbini, a štititi najbogatije: Argentina ne može izvoziti, ne zbog loše kvalitete svojih proizvoda (za kojima su nekoć žudjeli u čitavom svijetu), već zbog protekcionizma SAD-a i zajedničke agrarne politike Europske unije. Sve što nam je MMF branio da činimo u našem gospodarstvu, zdušno je dopuštao SAD-u nakon 11.IX.2001: zaštita vlastite industrije, subvencioniranje gospodarstva, nazdor nad financijskim tokovima, monetarna fluktuacija, itd. Kakva je naša sloboda? Sloboda kokoši u (argentinskom) kokošinjcu u koji je upao vuk! Kako da odlučno ne osudimo komentare Georgea W. Busha kada kaže da je Argentina prijateljska susjedna zemlja i procjene Kennetha Rogoffa, gospodarskog savjetnika MMF-a koji odgovornost za krizu prebacuje na Argentince. U tom kontekstu, burzovne su vrijednosti porasle, unatoč mrtvima na ulicama Buenos Airesa i bolnicama koje su prepune onih što traže savjet psihijatra. Gospodarski užas poprima u Argentini razmjere kakve su i najveći pesimisti među analitičarima teško mogli predvidjeti. Čak su i najmiroljubiviji ljudi danas gurnuti u nasilje u zemlji u kojoj je raspad društva tek počeo", piše Daniel Borrillo, predavač prava na sveučilištu Pariz X i istraživač u Skupini za raščlambu državnih politika (GAP) u Državnom središtu za znanstvena istraživanja. Argentinac je, živi u Francuskoj od 1987.