TEHERAN, 30. prosinca (Hina/Reuters) - Loša konstrukcija, još lošiji materijali i nepoštivanje građevinskih propisa, glavni su uzroci velike smrtnosti i razaranja u potresu koji je prošloga tjedna pogodio jugoistočni iranski grad Bam,
objašnjavaju u utorak iranski dužnosnici i strani stručnjaci.
TEHERAN, 30. prosinca (Hina/Reuters) - Loša konstrukcija, još
lošiji materijali i nepoštivanje građevinskih propisa, glavni su
uzroci velike smrtnosti i razaranja u potresu koji je prošloga
tjedna pogodio jugoistočni iranski grad Bam, objašnjavaju u utorak
iranski dužnosnici i strani stručnjaci.#L#
Za razliku od potresa slične jačine koji je prošloga tjedna pogodio
Kaliforniju i odnio samo dva ljudska života, broj poginulih u Bamu
mogao bi se, prema nekim očekivanjima, popeti i do 50.000.
Iranski građevinski propisi postroženi su nakon što su u potresima
posljednjih desetljeća poginuli deseci tisuća ljudi. Dužnosnici i
strani stručnjaci upozoravaju ipak da je njihova provedba više nego
nezadovoljavajuća.
Bahram Akašeh, profesor geofizike na Teheranskom sveučilištu,
napominje da su potres u Kaliforniji 22. prosinca i potres u Bamu
bili gotovo iste jačine i na gotovo istoj dubini - iranski potres
bio je jačine 6,3 stupnja prema Richteru, 16 kilometara ispod
površine.
Nameće se stoga pitanje zašto je u Kaliforniji poginulo samo dvoje
ljudi, a u Iranu deseci tisuća. Odgovor je jednostavan.
"Tip gradnje je posve različit. Ovdje postoje građevinski propisi
koji se ne poštuju. Zakoni postoje ali samo u teoriji. Nitko na njih
ne obraća pozornost. Vlasti ne nadziru gradnju", ističe Akašeh.
Mohsen Rezaei, tajnik moćnog iranskog Vijeća za moral, ističe
također kako problem nije u propisima već u građevinarima koji ih ne
poštuju, a ne postoji ni adekvatan nadzor gradnje.
Krivnju treba tražiti i u ciglama od blata koje se često koriste u
gradovima poput Bama. Jeftine su i omiljene jer su kuće izgrađene od
njih ljeti svježe a zimi tople. No, lako se razbijaju zbog čega
izazivaju gušenje žrtava koje prežive prvi udar potresa.
"U Iranu... su kuće u biti sagrađene od prašine", ističe Enzo
Boschi, predsjednik talijanskog Nacionalnog instituta za
geofiziku. "Pri rušenju zgrada od betona ostaju zračni džepovi u
kojima možete disati i preživjeti dva, tri, možda čak i pet dana. S
kućama od blata to nije slučaj i zbog prašine pri njihovu urušavanju
umire se mnogo brže", objašnjava on.
Stručnjaci ističu, međutim, da je to samo dio problema i
upozoravaju da je čak i Teheran, u kojem postoje brojne moderne
zgrade od armiranog betona, izložen opasnosti od velikog razaranja
čak i pri potresima umjerene jačine od oko 6 stupnjeva prema
Richteru. Potres jačine 7 stupnjeva smatra se granicom oko koje se
mogu očekivati velike ljudske žrtve.
Uz odgovarajuće metode gradnje gradovi mogu preživjeti i mnogo jače
potrese. Tako je, npr., u potresu jačine 8 stupnjeva prema Richteru
u rujnu u Japanu ozlijeđeno samo 500 ljudi a nitko nije poginuo.
"Potresi per se nisu opasni, već su način gradnje i vrijeme udara
ono što određuje smrtnost", ističe Boschi. "Potres u Bamu dogodio
se ujutro, kada su ljudi još bili u krevetu, nesvjesni i
bespomoćni", objašnjava on.
Stavos Joannides, ciparski građevinar koji je 70-ih godina radio u
Iranu, objašnjava da cigle od blata nisu dovoljno fleksibilne.
"Kada se izgubi elastičnost i kada nema čelika ni armiranog betona,
zgrada će popustiti i to bez upozorenja. Kod kuća od blata ne padaju
prvo samo gips ili cigle kao kod betonskih kuća. One se odmah ruše",
objašnjava on.
(Hina) zt dv