ZAGREB, 18. prosinca 2003. (Hina) - "Od svih reakcija na hvatanje Sadama Husseina, najzanimljivijom nalazim francusku iznenadnu odluku da ponudi Iraku oprost dijela dugova", piše u New York Timesu kolumnist lista Thomas L. Friedman i
dodaje kako vjeruje da je to "nastojanje francuske vlade da se u zadnji čas prebaci na pravu stranu u povijesti".
ZAGREB, 18. prosinca 2003. (Hina) - "Od svih reakcija na hvatanje
Sadama Husseina, najzanimljivijom nalazim francusku iznenadnu odluku
da ponudi Iraku oprost dijela dugova", piše u New York Timesu
kolumnist lista Thomas L. Friedman i dodaje kako vjeruje da je to
"nastojanje francuske vlade da se u zadnji čas prebaci na pravu stranu
u povijesti".#L#
George Bush i Tony Blair "rastezali su istinu" glede Saddamovog oružja
za masovno uništavanje, nastavlja autor, ali i Chirac je činio isto
glede svoje volje da se uključi u rat u sastavu UN-ove koalicije.
"Bush i Blair rastezali su istinu i riskirali vlastite političke
karijere kako bi se riješili uistinu strašnog diktatora. A Jacques
Chirac je rastezao istinu da bi unaprijedio svoju karijeru štiteći
uistinu strašnog diktatora", piše Friedman.
"Nešto mi govori da su Chirac i njegov ministar vanjskih poslova
Dominique de Villepin pretpostavljali da će pohod na Irak završiti
propašću, no nakon Saddamovog uhićenja odlučili su kako je bolje
staviti pokoji žeton i na stranu uspjeha", piše autor.
I Amerikanci i Iračani moraju ostvariti još veći napredak, "kako se
Francuska ipak ne bi posljednja smijala", nastavlja Friedman, jer
zarobljavanje Saddama samo po sebi je razlog slavlju, ne samo zato što
će užasan čovjek biti doveden pred lice pravde, već i zato što to
poboljšava izglede za častan konačan ishod u Iraku.
(Hina) nper akoz