ZAGREB, 12. prosinca (Hina)- Hrvatski državni arhiv nedavno je objavio Dnevnik Diane Budisavljević od 1941. do 1945., potresno svjedočanstvo i prikaz rada "Akcije Diane Budisavljević" tijekom koje je i uz pomoć nadbiskupa Alojzija
Stepinca spasila više tisuća pravoslavne djece i izradila kartoteku za njih oko 12.000 koja je omogućila da se sačuva njihov identitet i omogući povratak obiteljima.
ZAGREB, 12. prosinca (Hina)- Hrvatski državni arhiv nedavno je
objavio Dnevnik Diane Budisavljević od 1941. do 1945., potresno
svjedočanstvo i prikaz rada "Akcije Diane Budisavljević" tijekom
koje je i uz pomoć nadbiskupa Alojzija Stepinca spasila više tisuća
pravoslavne djece i izradila kartoteku za njih oko 12.000 koja je
omogućila da se sačuva njihov identitet i omogući povratak
obiteljima.#L#
Diana Budisavljević (1891.-1978.), Austrijanka, žena Julija
Budisavljevića, profesora kirurgije na zagrebačkom Medicinskom
fakultetu, u vrtlogu rata svoje je vrijeme i život posvetila
spašavanju i skrbi za djecu, ali i njihovih majki.
"Za progonjene pripadnike pravoslavne vjere nije u Zagrebu
postojala nikakva akcija pomoći. Moji prijedlozi nekim gospođama
iz pravoslavnih krugova da se organizira takva pomoć nisu naišli na
interes", piše Diana u uvodu svog dnevnika.
Njezina akcija bila je usmjerena na pomoć majkama i djeci koji su
protjerani iz sela na Kordunu i dopremljeni u logore (Lobor-grad,
Gradiška, Jasenovac), zatim djeci čiji su roditelji bili na radu u
Njemačkoj i djeci koja su nakon ratnih operacija, posebno prije
ofenzive na Kozaru (lipanj-srpanj 1942.) bila dovedena u logore.
Prvi put s nadbiskupom Stepincom Diana Budisavljević susrela se 3.
prosinca 1941. Tada joj je, piše u dnevniku, nadbiskup rekao kako
"nema nikakvog utjecaja na vladu" te da tamo "ništa ne može
ishoditi".
Krug suradnika Diane Budisavljević stalno se širio, a naročito su
joj u akciji pomagali arhitekt Marko Vidaković, Kamilo Bresler,
načelnik Odsjeka za socijalnu zaštitu te Dragica Habazin,
dobrovoljna bolničarka Crvenog križa. Unatoč dobivenoj dozvoli za
vođenje akcije Dianin muž, zbog straha, nije bio suglasan s
njezinim radom.
"Polazila sam od stajališta da moj život nije vrijedniji od života
nedužno proganjanih", zapisala je.
Krajem svibnja 1942. ponovno odlazi u audijenciju nadbiskupu.
"Nadbiskup će za djecu učiniti sve što je u njegovoj moći. Djeca će
biti smještena u ženske samostane", zapisala je u dnevniku 28.
svibnja 1942.
Nadnevka 16. lipnja 1942. bilježi ranojutarnji susret s
nadbiskupom, budući da smještaj odraslih nije bio osiguran.
"On odmah poziva direktora svoga Karitasa, gospodina Dumića
(Stjepan) s kojim dogovara što treba učiniti", navodi dodajući kako
je on kasnije vodio čitavu kolonizaciju djece, što je omogućilo da
ih više tisuća bude smješteno u seoskim domaćinstvima.
Karitas zagrebačke nadbiskupije nadbiskup Stepinac osnovao je
1933., po uzoru na slične ustanove u drugim zemljama.
U svom dnevniku D. Budisavljević je zapisala o mnogim susretima
članova akcije s nadbiskupom Stepincom i ravnateljem Karitasa.
"Tražim od nadbiskupa da se u slučaju većih evakuacija pobrine za
djecu. Odmah je to bez premišljanja prihvatio. Iznenadila me ta
bezuvjetna spremnost na pomoć, pogotovo kad se uzme u obzir
nezainteresiranost mnogih nekadašnjih pravoslavaca za bilo kakvu
pomoć djeci", piše 23. siječnja 1943.
Dnevnik je Diana Budisavljević, koji je s njemačkog prevela njezina
unuka Silvija Szabo sačuvavši i bogatu dokumentaciju koje je dio
objavljen u prilogu, počela voditi 23. listopada 1941., a završila
7. veljače 1947., kad je na traženje AFŽ-a izradila izvješće o
akciji. Prije toga, krajem svibnja OZNA joj je oduzela albume s
fotografijama djece i kartoteku.
"Željeli smo što je više moguće male djece vratiti njihovim
roditeljima. I bila je to sada velika bol da nam se tako naglo naš
rad na našoj kartoteci oduzeo", zapisala je.
U našim leksikonima nema spomena na Dianu Budisavljević, niti na
njezinu akciju.
(Hina) mc sšh