MILIJUNI DOLARA PROMETA U SVJETSKOJ TRGOVINI - DIMOM!

Piše: Davorin Dukić ZAGREB, 24. studenoga (Hina) - U svjetskoj trgovini viškom emisije stakleničkih plinova, propisanom poznatim Protokolom iz Kyota, počinju se vrtjeti milijuni američkih dolara. Države potpisnice Protokola koje računaju da će do 2012. godine teško smanjiti emisiju do razine potpisane u Kyotu, otkupljuju prostor za višak svojih emisija od zemalja koje imaju emisiju manju od maksimalno propisane Protokolom. #L# Možda će fraze "Voziti dim u tačkama" ili "Prodavati maglu" dobiti posve novo značenje. Princip je ovakav: zemlja A u atmosferu izbacuje 10 milijuna tona stakleničnih plinova više nego što joj je dopušteno Protokolom u Kyotu. Zemlja B istovremeno emitira 10 milijuna tona manje od dopuštene količine i taj joj iznos ostaje za prodaju. Zemlja A otkupljuje od zemlje B pravo na emisiju njenog viška od 10 milijuna tona. Po riječima člana pregovaračkog tima Vlade za Kyoto protokol Vladimira Jelavića, cijena otkupa emisije stakleničnih plinova na svjetskom tržištu kreće se, slijedeći zakone ponude i potražnje, 2 do 10 dolara za tonu. Za razliku od Hrvatske koja nakon smanjenja ponovno bilježi porast, većina tranzicijskih zemalja u zadnjem desetljeću bilježi smanjenje emisije stakleničnih plinova, što je uglavnom posljedica dezindustrijalizacije. Također, veliko smanjenje emisije je u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Sve te zemlje su potencijalni prodavači prostora za dim iz dimnjaka i auspuha razvijenim zemljama! Najveći potencijalni prodavatelji prava na emisiju stakleničkih plinova su Rusija i Ukrajina. Rusija je zasad rezervirana jer želi imati konkretne potpisane sporazume kao i zbog toga što bi zbog značajnih stopa rasta gospodarstva (sada oko 6 posto) i sama u budućnosti mogla postati zemlja s viškom emisije. Hrvatska do 2012. ne smije prekoračiti emisiju od 30 milijuna tona godišnje, ako ratificira Protokol i ako ostane na sadašnjoj razini emisije. Uspijemo li reducirati emisiju na, primjerice, 25 milijuna tona, 5 milijuna tona moglo bi ostati za prodaju! Za ovakve aranžmane s Hrvatskom interes su već pokazale Nizozemska, Austrija i Italija. Priliku je naravno na vrijeme shvatila i Europska unija. Godine 2005. EU pokusno kreće sa prodajom prava na emisiju unutar svojih granica. Razlika u odnosu na Kyoto protokol je u tome što će emisijom plinova trgovati poduzeća, a ne države i to unutar Unije, tako da nam zasad ova šansa promiče. Drugi koncept kojim se nagrađuju zemlje sa manjom emisijom stakleničkih plinova, uz čisto trgovanje, je "Clean Development Mechanism" kojim država koja ima višak emisije financira pojedinačne energetske i gospodarske projekte u zemljama s manjkom emisije u odnosu na maksimalnu razinu propisanu u Kyotu. Ako projekti prođu verifikaciju Međunarodne komisije okvirne konvencije UN-a o promjeni klime, zemlji koja je financirala projekt dozvoljava se povećanje emisije u vrijednosti financiranog projekta. Kyoto protokol potpisan je u tom japanskom gradu 1997. godine. Njime se želi reducirati emisiju štetnih plinova koji uzrokuju zagađenje zraka, uništavanje okoliša i pad imuniteta atmosferskog omotača. Protokolom je utvrđena obveza smanjenja stakleničkih plinova do 2012. godine za 5,5 posto u odnosu na 1990. Staklenički plinovi su ugljikovi i dušikovi plinovi nastali kao posljedica gorenja, te freoni, poznati kao mediji za prijenos topline u zatvorenim sustavima hladionika ili klima-uređajima. Najveći otpor primjeni Kyoto protokola pružaju Sjedinjene Američke Države, dok je Rusija trenutno suzdržana. Podaci znanstvenika govore da emisiji stakleničkih plinova najviše pridonosi promet (zbog korištenja fosilnih goriva), a slijedi energetika. Po odredbama Kyoto protokola Hrvatska može kao temeljnu godinu na koju će se primjenjivati smanjenje emisije stakleničkih plinova za 5 posto u razdoblju 2008. - 2012. godine, izabrati bilo koju godinu od 1980. do 1990., koja će za nju biti najpovoljnija. Hrvatska je ostavila zahtjev da joj se poveća kvota emisija s obzirom na specifičnosti nastalih raspadom SFRJ. Zbog stvaranja energetske neovisnosti Hrvatska je tada morala, a to još uvijek čini, ulagati u gradnju energetskih objekata koji emitiraju stakleničke plinove. (Hina) duk ds