ZAGREB/LONDON, 20. studenoga (Hina) - Britanski znanstvenici misle da bi opasnosti od presađivanja lica bile prevelike u usporedbi s mogućom koristi za pacijenta, piše New Scientist.
ZAGREB/LONDON, 20. studenoga (Hina) - Britanski znanstvenici misle
da bi opasnosti od presađivanja lica bile prevelike u usporedbi s
mogućom koristi za pacijenta, piše New Scientist. #L#
Nagađanja u medijima da bi uskoro moglo biti obavljeno presađivanje
lica potaknulo je sastavljanje izvješća u britanskome Kraljevskom
društvu kirurga. U ovome trenutku najmanje je pet kirurških ekipa u
svijetu zainteresirano za izvođenje takve operacije.
Jedan od začetnika ideje, Peter Butler iz londonske bolnice Royal
Free Hospital, tvrdi da ima deset pacijenata koji bi željeli
presađivanje lica, a njegova ekipa vjeruje da su prevladali sve
tehničke zapreke za takav postupak, ali upozorava da postoje mnogi
problemi moralne, etičke i psihološke prirode koji bi se morali
riješiti prije nego što netko obavi takvu operaciju.
Ipak, u spomenutome izvješću središnje je pitanje bi li takva
operacija uopće bila uspješna. "Čini se da je sam postupak vrlo
opasan", stoji u izvješću.
Kirurzi upozoravaju da lijekovi čiji je cilj izbjegavanje reakcije
imunološkoga sustava pacijenta još nisu dovoljno pouzdani. Osim
toga, svako deseto presađeno lice organizam pacijenta vjerojatno
bi odbacio tijekom prve godine, a dugoročno bi broj odbacivanja
mogao narasti i do 50 posto.
Pacijenti bi morali uzimati velike količine snažnih lijekova za
isključivanje imunološkoga sustava tijekom dužeg vremenskog
razdoblja, a to podrazumijeva opasnost od dijabetesa, zaraze i
raka. Visoke doze tih lijekova potrebne su zbog velike površine
presađene kože, a poznato je da koža u takvim operacijama izaziva
snažniju reakciju imunološkoga sustava nego kad je riječ o nekim
drugim presađenim organima.
Unatoč svemu tome, John Barker, znanstvenik specijaliziran za
plastičnu kirurgiju na Sveučilištu Louisville u SAD-u, vjeruje da
se opasnosti povezane s takvim lijekovima mogu prevladati, jer
postoje tisuće ljudi s presađenim bubrezima koji koriste iste
lijekove.
Nadey Hakim iz londonske bolnice St. Mary, koji je sudjelovao pri
prvom presađivanju ruke u 1998, slaže se s preporukama iz izvješća.
Presađivanje lica i ruke imaju neke zajedničke karakteristike
praktične prirode, ali su posljedice neuspjeha vrlo duboke. U
slučaju neuspjeha presađivanja lica, pacijentu bi se lice donatora
moralo skinuti i zamijeniti brojnim presađenim komadićima, pa bi se
on našao u goroj situaciji nego prije presađivanja. Zbog toga se
opasnost od odbacivanja tkiva mora smanjiti prije operacije.
Kritičari presađivanja lica tvrde da bi se pacijent u svakom
slučaju morao suočiti s brojnim problemima psihološke naravi.
Izrazi lica bitan su dio našeg identiteta, a prilagodba na novo lice
bila bi mnogo teža nego na novu ruku ili bubreg.
U izvješću stoji da je vrlo teško predvidjeti psihološke opasnosti
od presađivanja lica, iako nakon operacije pacijent
najvjerojatnije ne bi izgledao poput donatora, a i njegovo bi se
lice znatno izmijenilo. John Barker misli da se sve te nedoumice
mogu riješiti tek nakon prvih presađivanja.
(Hina) rug dgk