FR-DE-FRANCUSKA-NJEMAČKA-Politika FRANCUSKA I NJEMAČKA SVE BLIŽE "DRŽAVNOM SAVEZU" Piše: Frano Cetinić, suradnik HINA-e iz ParizaPARIZ, 16. studenoga (Hina) - Francuski i njemački dužnosnici sve otvorenije razmišljaju o stvaranju
"državnog saveza" - putem osnivanja zajedničkih tijela u ključnim oblastima kao što su diplomacija, obrana, gospodarstvo, obrazovanje ili istraživanje -kao odgovoru na moguću paralizu europske dvadesetpetorice.
Piše: Frano Cetinić, suradnik HINA-e iz Pariza
PARIZ, 16. studenoga (Hina) - Francuski i njemački dužnosnici sve
otvorenije razmišljaju o stvaranju "državnog saveza" - putem
osnivanja zajedničkih tijela u ključnim oblastima kao što su
diplomacija, obrana, gospodarstvo, obrazovanje ili istraživanje -
kao odgovoru na moguću paralizu europske dvadesetpetorice.#L#
Govoreći pred probranom skupinom stručnjaka početkom ovoga mjeseca
u Parizu, šef francuske diplomacije Dominique de Villepin ocijenio
je, prenosi Le Monde koji je ovoj temi u četvrtak posvetio naslovnu
stranicu, kako nikada francusko-njemački odnosi nisu bili "toliko
bliski" i da je od "bitnog značaja" da se "ide dalje", jer njemačko-
francusko približavanje predstavlja "jedini povijesni izazov koji
ne možemo izgubiti".
Prijedlog o stvaranju "unije" ili "Bunda" nije isključivo taktički
korak u pregovorima oko europskog ustava, budući da već desetak
godina dvije zemlje traže odgovor na paralizu europskih
institucija u perspektivi proširenja Unije, što je bilo samo
pojačano nedavnim svrstavanjem većeg dijela "Nove Europe" uz
Washington.
Dva vodeća stratega tadašnje njemačke demokršćanske stranke, Karl
Lamers i Wolfgang Schauble, prvi su izašli godine 1994. s
prijedlogom o federalnoj "tvrdoj jezgri" koju bi činile Njemačka,
Francuska i zemlje Beneluxa, ali ova je inicijativa bila napadnuta
upravo iz Pariza koji je u njoj vidio pokušaj nametanja njemačkog
federalnog koncepta cijeloj Europi.
Nekoliko francuskih ministara i javnih radnika objavljuju pak
godine 2001. prijedlog o stvaranju "saveza dviju država", što je u
Berlinu primljeno kao francusko odbijanje koncepcije "europske
federacije" koju je tada zagovarao šef njemačke diplomacije
Joschka Fischer.
Naposljetku, u siječnju ove godine, povodom 40. obljetnice
"Elizejskog ugovora", predsjednik Jacques Chirac i kancelar
Gerhard Schroder, nakon višegodišnjih sporova koji su kulminirali
na summitima u Berlinu (1999.) i Nici (2000.), pronalaze "diskretan
šarm" njemačko-francuske suradnje - koju su bili obilježili
državnički parovi: Charles de Gaulle-Konrad Adenauer, Valery
Giscard d'Estaing - Helmut Schmitt, Francois Mitterrand - Helmut
Kohl i na tragu zajedničkog protivljenja "američkom
unilateralizmu", dogovaraju raznoliku i produbljenu suradnju.
Sličnost ekonomskih problema i zajednička obrana samostalnijeg
odnosa prema europskom paktu o gospodarskoj stabilnosti, dali su
nov podsticaj "pojačanoj suradnji" koja se ispoljila i u
simboličnoj gesti 17. prošlog mjeseca u Bruxellesu, kada je
kancelar Schroder zatražio od francuskog predsjednika Chiraca da
govori i u njegovo ime.
Europski povjerenik Pascal Lamy - ocjenjujući kako "nije sigurno da
će Europa nastaviti putem konvergencije" i da bi u tom slučaju
"njemačko-francuski savez predstavljao dobar protulijek" -
precizira da bi u prvoj fazi trebalo doći do "spajanja" vojnih i
diplomatskih tijela, podjele francuskog stalnog sjedišta u Vijeću
sigurnosti, "koordinacije" makroekonomskih politika i osnutka
jednog "francusko-njemačkog povjereništva", svojevrsne
egzekutive, nad kojom bi kao "demokratski nadzor" stajao
"kongres", zajedničko parlamentarno ustrojstvo koje bi
uključivalo podjednak broj njemačkih i francuskih zastupnika i
koje ne bi moglo trajnije djelovati bez zajedničkog izbornog
sustava.
Dakako, preostaju brojne prepreke na putu stvaranja državnog
francusko-njemačkog saveza, od kojih je jedna od najvećih upravo
pitanje kompatibilnosti cijelog pothvata s europskom
integracijom, ali i s vlastitim političkim sustavima i
mentalitetima: "centralističkim", s ove i "federalnim", s one
strane Rajne.
U svakom slučaju, iznošenje u javnost ovakvih prijedloga zorno
pokazuje kako je dosadašnji proces europske integracije po
horizontalnoj crti, uz zapostavljanje njenog vertikalnog
produbljenja, doveo do nepodnošljive euro-kakofonije i da su
Francuska i Njemačka, svjesne svoje goleme odgovornosti na starom
kontinentu, spremne više nego ikad dosad tražiti zajedničke
odgovore u ime zajedničke budućnosti.
(Hina) fcet dv