NIKOZIJA, 14. studenoga (Hina/AFP) - Otok Cipar, na kojem su turske snage 15. studenoga prije dvadeset godina proglasile Tursku Republiku Sjeverni Cipar, podijeljen je od 1974. godine "zelenom linijom" dugom 180 kilometara koja dijeli
ciparske Turke na sjeveru i ciparske Grke na jugu otoka.
NIKOZIJA, 14. studenoga (Hina/AFP) - Otok Cipar, na kojem su turske
snage 15. studenoga prije dvadeset godina proglasile Tursku
Republiku Sjeverni Cipar, podijeljen je od 1974. godine "zelenom
linijom" dugom 180 kilometara koja dijeli ciparske Turke na sjeveru
i ciparske Grke na jugu otoka.#L#
Na Cipru, koji je 1925. postao britanska kolonija nakon
višestoljetne turske dominacije, već su se od tridesetih godina
prošlog stoljeća počele osjećati napetosti pojavom pokreta koji su
se zalagali za priključenje otoka Grčkoj ("enosis") i onih koji su
se zalagali za podjelu otoka ("taksim"), na strani ciparskih
Turaka. Progrčka Nacionalna organizacija ciparskih boraca
osnovana je 1955., a odgovor turskog dijela stanovništva uslijedio
je dvije godine kasnije osnivanjem Turske organizacije otpora.
Velika Britanija je 1960. godine dala Cipru nezavisnost ali je na
otoku ostavila dvije vojne baze u kojima se još i danas nalazi oko
4.800 vojnika i civila. Republika Cipar dobila je miješanu upravu
sastavljenu od predsjednika Makariosa, arhiepiskopa grčke
pravoslavne crkve, s grčke strane i turskog zamjenika predsjednika
Fazila Kucuka. Do oštrih sukoba između dviju zajednica na otoku
došlo je tri godine nakon proglašenja nazavisnosti, što je dovelo
do razmiještanja mirovnih snaga UN-a 1964. godine. Glavni zadatak
mirovnih snaga bilo je očuvanje mira na otoku. Četrdeset godina
kasnije na Cipru su i dalje razmiještene plave kacige UN-a, koje
danas broje 1.257 vojnika i četrdesetak civilnih policajaca.
U srpnju 1974. Makarios je zatražio od Atene odlazak grčkih vojnih
dužnosnika koji su se zalagali za priključenje Cipra Grčkoj. 15.
srpnja Makarios je smijenjen a na njegovo je mjesto došao
predstavnik Nacionalne organizacije ciparskih boraca Nikos
Sampson. Taj državni udar doveo je do intervencije turske vojske
20. srpnja pod izlikom zaštite ciparskih Turaka. U roku od mjesec
dana, Turci su preuzeli kontrolu nad 37 posto teritorija na sjeveru
otoka. Oko 200.000 ciparskih Grka bilo je prisiljeno otići u
izgnanstvo na jug otoka.
Pad vojnog režima u Grčkoj krajem 1974. omogućio je povratak
Makariosa na vlast, a on je na tom položaju ostao sve do svoje smrti
1974. Čelnik ciparskih Turaka Rauf Denktash proglasio je 13.
veljače 1975. "Tursku Saveznu Državu Cipar". Pod kontrolom UN-a
izvršena je zamjena stanovništva. Nakon Makariosove smrti,
Denktash 1978. obnavlja pregovore s predsjednikom Spirusom
Kiprijanuom, no ipak 15. studenoga 1983. proglašava "Tursku
Republiku Sjeverni Cipar", koju je do danas priznala jedino
Turska.
U posljednjih dvadeset godina održano je niz sastanaka i pregovora
o sudbini podijeljenog otoka, ali svi su oni završili neuspješno.
UN su 11. studenoga 2002. predstavili plan o ponovnom ujedinjenju
otoka, ali pregovori između Denktasha i predsjednika ciparskih
Grka Tasosa Papadopulosa propali su u ožujku 2003. Ipak do travnja
ove godine obje su strane pokazale znakove dobre volje te su
otvorile demarkacijsku liniju članovima obiju zajednica na
podijeljenom otoku.
Europska unija zalaže se za ponovno ujedinjenje otoka čija bi južna
strana trebala ući u EU u svibnju 2004. Početkom studenoga izvješće
Europske komisije upozorilo je Ankaru da bi neuspjeh rješenja
ciparskog pitanja "mogao predstavljati ozbiljnu prepreku" za
ulazak Turske u EU.
(Hina) nab br