ZAGREB, 18. listopada (Hina) - Monografija "Zavižan između snijega, vjetra i sunca" objavljena je u povodu pola stoljeća naše najviše meteorološke postaje.
ZAGREB, 18. listopada (Hina) - Monografija "Zavižan između
snijega, vjetra i sunca" objavljena je u povodu pola stoljeća naše
najviše meteorološke postaje.#L#
Postaja je smještena na sjevernom Velebitu, na visini od 1594 metra
te radi od 1. listopada 1953. bez i jednog dana prekida unatoč
teškim uvjetima, napominje urednica Marijana Gajić Čapka.
Na 286 stranica radove su objavila 23 autora s više od 100
fotografija i još toliko drugih grafičkih ilustracija, koje
dočaravaju "surovost i ljepotu zavižanskih snježnih zima, ljupkost
velebitskog cvijeća i gordost njegovih stijena".
Zavižanska se postaja mijenjala od obične meteorološke prema
postaji čiji program rada ima i ekološke značajke.
Knjiga prikazuje klimatske prilike, bioklimatske i sezonske
značajke, te pokazatelje onečišćenja zraka i oborina.
Također, daje povijest zavižanskih mjerenja i prati život
motritelja od osnivača do aktualnih čuvara najpopularnijeg
staništa hrvatskih vila.
Građa obuhvaća i opis Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, na čijem
se području nalazi meteorološka postaja i velebitskog botaničkog
vrta, u kojemu je proveden niz mikrometeoroloških mjerenja, te
pregled znanstvenih istraživanja na Velebitu.
Velebit je razdjelnica jadranske i kontinentalne klime. Apsolutna
minimalna temperatura na Zavižanu izmjerena je u siječnju 1985. -24
Celzijeva stupnja, a apsolutna maksimalna 27,6 Celzijevih
stupnjeva u srpnju 1983.
Ledenih dana (ispod -10 stupnjeva) bilo je čak 50, 1963. Snijeg pada
u prosjeku prvi put u prvoj polovici listopada, a zadnji put krajem
svibnja, pa prosječna zima traje dulje od sedam mjeseci, navodi se.
Najraniji snijeg pao je 4. rujna 1976., a najkasniji 1. srpnja
1975.
Zavižanom "vlada" obitelj Vukušić od travnja 1962., pišu autori o
posadi postaje.
Prva generacija je Dražen Drago Vukušić, koji je motrio 35 godina;
druga generacija su njegova djeca Ante Vukušić (do sada 30 godina)
Drago (13) i Luka (8) te kći Štefanija (3 godine). Treća generacija
motritelja su Antini sinovi Božo i Ivan.
Najviša visina snijega koju pamte je 320 cm 1984., kad je najveći
nanos ispod sedla Križića iznosio 15 metara.
Svjedoci su kad se zagrebačka obitelj Prister 1985. izgubila u
snijegu, kad su se roditelji smrznuli, a djeca jedva preživjela.
Vukušići se najviše boje gromova i imaju svakojake doživljaje:
gromovi su zavarili dva željezna predmeta u njihovoj neposrednoj
blizini, bušili zid sobe netom pokraj kreveta, "pucali" po stolu
između dvaju sugovornika.
Ipak, usamljenost im je najteža: kad je dobio sina Dragu, Dražen je
tri mjeseca bio potpuno sam na postaji i nije se mogao nikamo
maknuti.
(Hina) iluc mc