PREDSTAVLJEN UZNIČKI DNEVNIK MARKA VESELICE "MOJA HRVATSKA SUDBINA"

ZAGREB, 15. listopada (Hina) - Marka Veselicu zatvor nije slomio, nego ojačao, on je fenomen jer je iz predvorja zatvorskoga pakla izišao tjelesno i duhovno očeličen, rekao je akademik Vlatko Pavletić predstavljajući danas na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Veseličin uznički dnevnik "Moja hrvatska sudbina", nastao za dugogodišnja robijanja u jugoslavsnekim komunističkim zatvorima. #L# Marko Veselica nakon sloma Hrvatskog proljeća, označen kao vođa kontrarevolucije, osuđen je na montiranom političkom procesu na sedam godina stroga zatvora. Prvi kazneni proces, kako ističe, bio je daleko liberalniji nego drugi, kad je osuđen na nečuvenih 11 godina, a započeo je 1980. zbog interviewa "Der Spiegelu", koji je sada objavljen u knjizi. Govoreći o ulozi svoga brata u Hrvatskom proljeću, Vladimir je Veselica rekao kako je taj hrvatski pokret težio preobrazbi čitava hrvatskog društva. Spomenuo je riječi poznatoga češkoga ekonomista Ota Šika, koji mu je u jednom razgovoru u Parizu rekao kako je Hrvatsko proljeće bilo reformski dublje od Praškoga proljeća, jer je ono težilo tek oslobađanju od sovjetske prevlasti. Za Veseličinu knjigu "Moja hrvatska sudbina" Pavletić je rekao kako je mnogo više od uzničkoga dnevnika, višeslojno djelo, koje ne pobuđuje samo sućut, nego potiče na proživljavanje svega što je propatio autor. Podsjetivši kako je stav hrvatskih uznika, zatvorenih nakon sloma Hrvatskog proljeća, bio da "ne uzvraćaju udarce svojim tamničarima i sucima", Pavletić je upozorio kako to spominje jer i danas "ima njihovih pritajenih progonitelja" koji su spremni ponovno napasti, kako to oni kažu, državotvorce. Osim što je u zatvoru čeličio svoje tijelo da bi izdržao, Pavletić je napomenuo kako je Veselica u zatvoru pročitao tisuću knjiga te da mu je glavni pratitelj bio Solženjicin, što je za njega bila biblija otpora. Uznički dnevnik pisan na zahodskom papiru, po riječima autora, dospio je na slobodu u poplatima jednoga robijaša. Znatan dio dnevničkih materijala, kako navodi autor, povremeno mu je plijenila policija, i taj mu nikada nije vraćen. Nada se da su oni pohranjeni u njegovu dosjeu i da se nalaze u lepoglavskom zatvoru ili u Ministarstvu pravosuđa. Akademik Alica Wertheimer-Baletić govorila je o razdoblju zajedničkog rada na Ekonomskom fakultetu, gdje je Marko Veselica bio izabran za asistenta 1961. Podsjetivši na njegovu disertaciju, koju je obranio 1967., rekla je kako je već tada tvrdio da je ljudski resurs glavni pokretač napretka naroda, te da je znanje najveći potencijal za razvoj zemlje. Marko Veselica, koji se na Ekonomski fakultet ponovno vratio u početku 1991., nakon gotovo 12-godišnje robije, kako je istaknula Wertheimer-Baletić, "ostao je čvrst, nepokolebljiv i duhovno obnovljen". Ljubomir Antić, recenzent knjige, govorio je o značenju Veseličina uzničkog dnevnika za povjesničare, politologe i psihologe. "Nije se dao ni saviti ni slomiti zbog svojih najbližih i Hrvatske", rekao je Antić. Sam autor apelirao je kako treba raditi za Hrvatsku i njezinu budućnost, jer i danas mnogi rade protiv nje i žele da bude kolonija. Na predstavljanju su govorili i Đuro Perica, Anto Kovačević, Ivan Lovrinović, dekan Ekonomskog fakulteta, i Niko Vidović, direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske koji je objavio knjigu. (Hina) mc