FR-FRANCUSKA-POTROŠAČI-Politika U FRANCUSKOJ POTROŠAČA ŠTITE ZAKONI, INSTITUCIJE I UDRUGE Piše: Frano Cetinić, dopisnik Hine iz Pariza PARIZ, 12. listopada (Hina) - Zaštita potrošača u Francuskoj počiva na zakonodavnim,
institucionalnim i asocijativnim osnovama - od "Kodeksa potrošnje", preko nacionalnih specijaliziranih ustanova do raširene mreže udruga potrošača ili korisnika javnih usluga.
Piše: Frano Cetinić, dopisnik Hine iz Pariza
PARIZ, 12. listopada (Hina) - Zaštita potrošača u Francuskoj počiva
na zakonodavnim, institucionalnim i asocijativnim osnovama - od
"Kodeksa potrošnje", preko nacionalnih specijaliziranih ustanova
do raširene mreže udruga potrošača ili korisnika javnih
usluga.#L#
"Kodeks potrošnje" iz godine 1990. godine određuje prava potrošača
na potpunu informaciju o proizvodima i uslugama, cijenama i
uvjetima prodaje, sankcionira zloupotrebe svih vrsta, određuje
opće uvjete ugovora i sudbenu proceduru u slučaju spora prodavač-
kupac, a posebno mjesto u tom kodeksu zauzimaju potrošački krediti,
problem prezaduženosti pojedinačnih tvrtki, obitelji ili
pojedinaca i, naposljetku, normira "asocijativni život", tj.
određuje zakonski okviru za djelovanje udruga potrošača radi
obrane njihovih interesa i prava.
Najstarije udruženje u zapadnoj Europi, francuski Federalni savez
potrošača, osnovan je 1951. godine kao istraživački centar kojem se
1960. pridružuje Nacionalni odbor za potrošnju (CNC) zatim
Nacionalni institut za potrošnju (1966.) a deset godina kasnije
osniva se i prvo "državno tajništvo za potrošnju" pri Ministarstvu
privrede i financija.
Taj razvitak institucionalne mreže prati grananje brojnih
nacionalnih udruženja s utjecajnim specijaliziranim istoimenim
tjednicima i mjesesečnicima kao što su "Što izabrati?" ili "60
milijuna potrošača".
Ti specijalizirani časopisi vode komparativne analize - za
pojedine artikle ili javne usluge - u različitim europskim
zemljama, ili u samoj Francuskoj, od proizvođača do proizvođača, a
kao kriterij nameće se sve više, osim odnosa cijena/kvaliteta, još
i poštovanje okoliša.
U svoje ili u ime potrošača udruge pokreću sporove pred nadležnim
sudovima ili pred Vijećem za konkurenciju, predlažu zakonske i
upravne mjere te šalju svoje predstavnike u Nacionalni odbor za
potrošnju u kojem sjede i predstavnici države te predstavnici
poslodavaca.
Da bi uspješno vršile svoje funkcije, neke od poznatijih i
najutjecajnjih udruga imaju stalno osoblje te ekonomske, tehničke
i pravne savjetnike koji pružaju pomoć potrošačima u slučajevima
sudskih sporova tako da sve više poprimaju i uloge "grupa za
pritisak".
Budući da se jednim dijelom financiraju iz državnog proračuna,
njihova djelatnost ovisi u određenoj mejri od dobre volje vlasti,
pa se u tom kontekstu za primjer uzimaju Švedska i Austrija koje su
jedine zemlje Europske unije gdje je - po mišljenju francuskih
udruga - uspješno provedeno preuzimanje u državne ruke brige o
potrošačima i njihovim pravima.
Nedavna odluka ministra privrede i financija, Francisa Mera, da
smanji subvencije udrugama potrošača - između 20 do 30 posto u
odnosu na sredstva izdvojena u prošloj godini - primljena je kao
"potpuno izenađenje, jer smo s državom vezani višegodišnjom
konvencijom, kojom se ona obvezala, na visinu subvencija" ističe
vodstvo Federalnog saveza potrošača (UFC- Što izabrati). "Što
izabrati" jedna je od najaktivnijih francuskih udruga koja se u
obrani potrošača proslavila akcijama kao što su zabrana "olova" u
benzinu, stvaranje "Interpola" za opasne proizvode, potiskivanje
lažnih reklama, ograničenje prodaje u domicilu, ili organiziranje
"svjetskog dana prava potrošača" (15. ožujka) i sl.
Udruge pate i od nejedinstva, s jedne strane su one koje su
posvećene obrani potrošača kao "UFC-Što izabrati" ili "60 milijuna
potrošača", a s druge "potrošački" ogranci velikih sindikalnih
konfederacije koji se bore za prava "potrošača-zaposlenih".
Eksplozija putem prodaje u domicilu ili interneta, razvitak
politike potrošačkih kredita, uz rizik prezaduženja potrošača,
nove javne usluge poput mobilne telefonije, proširili su
djelatnost udruga dok je stvaranje jedinstvenog europskog tržišta
i uvođenje eura vodilo široj suradnji i potrebi homogenizacije
nacionalnih zakonodavstava s europskim.
(Hina) fcet nab