HR-FR-intervju-Zdravlje-Medicinska istraživanja m. radman: do najvećih znanstvenih otkrića dolazi se neočekivano Piše Irena PetričevićZAGREB, 3. listopada (Hina) - Do najvećih znanstvenih otkrića istraživači često dolaze neočekivano,
što je i slučaj s najnovijim rezultatima istraživanja obrane organizma protiv virusa i retrovirusa, a posebice protiv virusa AIDS-a, ističe Miroslav Radman, svjetski priznati hrvatski znanstvenik.
Piše Irena Petričević
ZAGREB, 3. listopada (Hina) - Do najvećih znanstvenih otkrića
istraživači često dolaze neočekivano, što je i slučaj s najnovijim
rezultatima istraživanja obrane organizma protiv virusa i
retrovirusa, a posebice protiv virusa AIDS-a, ističe Miroslav
Radman, svjetski priznati hrvatski znanstvenik.#L#
Radman, redoviti član Francuske akademije znanosti i umjetnosti
primio je u četvrtak u Parizu najveću francusku nagradu za
medicinska istraživanja - Grand Prix Inserma.
Za nedavnoga boravka u Zagrebu gdje je bio poseban gost 8. hrvatskog
biološkog kongresa taj svjetski poznati molekularni biolog govorio
je sudionicima i o najnovijim spoznajama koje 'bacaju' novo svjetlo
na spoznaje o obrani ljudskoga organizma od virusa AIDS-a.
Ti su podatci objavljeni u prošlome broju uglednoga časopisa
"Science", a sadrže rezultate istraživanja provedenih u zadnjih
šest do sedam mjeseci u tri laboratorija u Francuskoj, Engleskoj i
Japanu.
Miroslav Radman na čelu je jednoga od tih laboratorija -
Laboratorija za evolucijsku i molekularnu genetiku Instituta
Necker u Parizu, a u razgovoru za Hinu objasnio je o čemu se zapravo
radi.
Pripovijest počinje u stanicama ljudskoga imunološkoga sustava
koje imaju specifičan enzim koji radikalno kemijski mijenja
sekvencu maloga genoma nukleinske kiseline virusa.
Tako taj enzim promijeni slovo "C" (baza citozin) u
deoksiribunukleinskoj kiselini (DNK) u slovo "U" (baza uracil)
koje se ne nalazi u DNK već u ribonukleinskoj kiselini (RNK). Nakon
toga poseban enzim reparacije prepoznaje to kao abnormalnost i
"reže" DNK-a u sitne komadiće.
Znači, stanica domaćin razgradi, degradira, u sitne komadiće genom
virusa pa on ne bi trebao predstavljati nikakav problem u našim
stanicama. I dok je to istina za većinu virusa koji su "rođaci"
virusa AIDS-a i za koje mi ni ne znamo da smo se njima inficirani, a
dobijemo ih od domaćih životinja, mačke, psa i sl., virus AIDS-a
ostaje "živ".
To mu uspijeva zato što je virus AIDS-a uspio "izmisliti" -
evoluirati, mali protein koji blokira spomenuti specifični enzim u
stanicama ljudskoga imunološkog sustava koji kemijski radikalno
mijenja i tako uništi genetsku informaciju virusa.
Taj mali protein zove se Vif - virusni infektivni faktor i
zahvaljujući njemu virus AIDS-a preživi tu "strategiju", odnosno
pokušaj naših stanica da unište njegov genom.
Ali ako se, istaknuo je Radman, umjetno napravi mutant i inaktivira
protein Vif u tome slučaju virus AIDS-a više nije produktivan, a
budući da se on zove virusni infektivni faktor bez njega nema ni
infekcije.
Pri tomu je zanimljivo je da u tome natjecanju, a možemo reći i
svojevrstnoj 'trci u naoružanju' između virusa i našega
imunološkog sustava, isti enzim koji modificira strukturu gena
virusa stanica imunološkoga sustava upotrebljava, na jedan vrlo
kontroliran način, da bi mijenjala - mutirala gen za
imunoglobuline, odnosno da bi napravila što više njegovih
varijanata.
Taj enzim koji je evoluirao vjerojatno zato da uništi virus,
stanica sada "kooptira" da bi mutirala svoj gen za imunoglobuline i
milijun puta brže no što se mijenjaju svi drugi geni u našim
stanicama.
Vrlo je zanimljivo, rekao je Radman, da tu metodu mutacija i
mozaicizma genskih sekvenci jednako upotrebljavaju i virusi da bi
izbjegli imunološki sustav, odnosno da bi se mijenjali dovoljno
brzo da ih nijedno specifično antitijelo ne uništi sto posto.
Tako i virusi i stanica koriste ista "oružja" - taj specifičan enzim
citozin-deaminazu koji naš imunološki sustav upotrebljava da
uništi virus, ali ga upotrebljava i za samoga sebe da bi napravio
ogroman broj promjena u svojim genima kako bi raznolikost
antitijela bila tako velika da bi, u idealnoj situaciji, svaka
varijanta virusa ili bakterije bila raspoznata i mi bismo tada bili
potuno obranjeni od infekcije.
A to je, zaključio je, nešto sasvim novo i potpuno neočekivano jer
se na tomu nije radilo već se na to 'naišlo' slučajno.
Jer, smatra Radman, izgleda da istraživači nisu imali dovoljno
mašte nego su, kao što se to nama često događa, otkrili nešto
neočekivano - a to su obično i najveća otkrića.
(Hina) ip vl