DNEVNI PREGLED, SRIJEDA, 03. 09. 2003.

ZAGREB, 3. rujna (Hina) - Hrvatska ======== Večer/Maribor - Kako Bekeša vratiti u Zagreb? Pozivanje veleposlanika na savjetovanje, kao što je slovensko ministarstvo vanjskih poslova učinilo s veleposlanikom u Zagrebu, snažan je signal kakav države rabe samo u krajnjim slučajevima jer je poslije toga teško veleposlanika vratiti natrag bez "prilično snažnog 'pozitivnog' razloga", piše mariborska Večer od srijede. "Pozvati veleposlanika na savjetovanje jedan je od krajnje 'nediplomatskih' od svih diplomatskih poteza", piše list i naglašava da za "Sloveniju nije problem samo to što je uzajamna komunikacija među državama otežana i ograničena, jer u Zagrebu privremeno nemamo više pravog opunomoćenog predstavnika". Naime, piše list, "kao i uvijek u spirali sukoba, veći je problem kako Bekeša opet elegantno vratiti u Zagreb". Idealno rješenje problema bi dakako bilo kad bi se "hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula ispričao, što nije vjerojatno", piše list i navodi da su o tom problemu "jučer na fakultetu društvenih znanosti stručnjaci imali posebno savjetovanje". "Sigurno je još nešto: naime, da diplomacija 'zaoštravanja odnosa' obično još oteža rješavanje problema", zaključuje Večer. Delo/Ljubljana - Ana Palacio o slovensko-hrvatskim odnosima Ljubljansko Delo u srijedu objavljuje razgovor sa španjolskom ministricom vanjskih poslova Anom Palacio u kojem ministrica iznosi i mišljenje o slovensko-hrvatskom sporu. Na pitanje "Kakav je vaš pogled na sadašnje slovenske nesporazume sa susjednom Hrvatskom?", Ana Palacio kaže: "Slovenija je praktički već članica EU-a a Hrvatska se natječe za članstvo. Načela na kojima se temelji Unija, u takvim su slučajevima vrlo jasna. Jedno od njih glasi: ne povlačiti jednostrane poteze. Treba razgovarati, pregovarati. Agresivnost nikamo ne vodi. Dodala bih još i to: kad si izvan Europske unije, mudro je imati dobre zagovornike i prijatelje u njoj", prenosi Delo. Dnevnik/Novi Sad - Brzoplet prijem Hrvatske u partnerstvo za mir "Partnerstvo za mir, poučeno lošim iskustvima s Hrvatskom i kavkaskim državama, neće dozvoliti da mu se ponove ranije greške, tako da će SCG, prije prijema u ovu organizaciju, definitivno morati ispuniti sve uvjete", piše novosadski Dnevnik prenoseći ocjene Georgea Katsirdakisa, zamjenika šefa ureda NATO-a za partnerstvo za mir (PZM) koji je prigodom seminara održanog u Beogradu u organizaciji nevladine organizacije Atlantsko vijeće SCG-a razgovarao s novinarima o uvjetima prijema SCG-a u Partnerstvo za mir. "Poučeni iskustvima s Hrvatskom, nakon njenog primanja u Partnerstvo za mir postali smo mnogo pažljiviji", izjavio je zamjenik šefa Ureda NATO-a za Partnerstvo za mir (PZM) George Katsirdakis, odgovarajući na pitanje novinara o "očiglednim dvostrukim standardima kada je u pitanju prijem u ovu organizaciju", jer se u NATO-u i PZM-u nalaze i države koje također ne ispunjavaju neke od kriterija koji se, kao uvjet za prijem, nameću Srbiji i Crnoj Gori, piše list. "Međutim, i pored toga što Radovan Karadžić i Ratko Mladić još nisu u Haagu, najveći problem na tom putu je i dalje tužba SCG-a u Međunarodnom sudu pravde u Haagu protiv osam država članica NATO-a, koje su sudjelovale u bombardiranju SCG-a, jer teško da bi predstavnici tih zemalja mogli lagodno sjediti za istim stolom s SCG-ovim predstavnicima, dok je ta tužba na snazi. S druge strane, iz SCG-a stižu signali da nema razloga da se ta tužba ne povuče, ali se onda postavlja pitanje zašto se to i ne učini, jer smatram da bi se SCG nakon toga, doslovno preko noći, našla u PZM", kaže Katsirdakis. Objašnjavajući ovakav stav NATO-a i Partnerstva za mir Katsirdakis, je podsjetio da su i pred Hrvatsku, prije nego što je 2000. godine primljena u PZM, postavljena dva uvjeta: "Od Hrvatske je tada tražena puna suradnja sa sudom u Haagu i omogućavanje bezuvjetnog povratka izbjeglica. Dobili smo čvrsta uvjeravanja da će se to i dogoditi i neki koraci u tom pravcu su i učinjeni, nakon čega smo Hrvatsku, da bismo joj pomogli u tom procesu, primili u PZM. Tek posle smo shvatili da mnogo toga što je obećano nije učinjeno, ali je tada Hrvatska već bila članica PZM". Ariane Quentier iz Ureda za informiranje i tisak NATO-a je "ipak napravila razliku između suradnje Hrvatske s Tribunalom u Haagu i suradnje koju sa ovom međunarodnom institucijom ima SCG. 'Ljudi koje Haag, pod optužbom da su počinili ratne zločine, traži iz Hrvatske nisu sudjelovali u režimima povezanim sa Slobodanom Miloševićem, protiv koga je NATO 1999. godine proveo zračnu kampanju i tu postoji razlika', istaknula je Quentir, aludirajući na Karadžića i Mladića", prenosi list. Regija/Europa ============= Oslobođenje/Sarajevo - Vojne industrije s prostora bivše SFRJ ponovno bi surađivale Dok BiH još očekuje upotpunjavanje legislative koja bi zakonski uredila promet i proizvodnju naoružanja i vojne opreme, "iz susjedne Hrvatske, te Srbije i Crne Gore sve se češće čuju naznake potrebe ponovne suradnje vojnih industrija s prostora bivše SFRJ", piše sarajevsko Oslobođenje. "U Hrvatskoj s trake izlaze posljednje varijante nekad zajedničkog tenka M-84, a priprema se i njegov potpuno novi, suvremeniji 'brat' pod imenom Degman. Više značajnih komponenti ovog tenka Hrvatska ne može izrađivati sama", navodi list. "Nesretna 'afera Orao' pokazala je koliko su odnosi kolega (pa u nekim slučajevima i vlada) u regiji danas ostali vrlo čvrsti kad je u pitanju ova djelatnost", no poseban problem predstavlja činjenica da na razini BiH nije uređena konačna lista zemalja u koje se ne smije slati naoružanje, piše list. "Prvo postoje odluke UN-a, zatim zemlje koje su pod američkim embargom, a usvojena je i odluka OESS-a i EU-a. Da apsurd bude potpun, u dokumentu EU-a koji je usvojen piše da je embargo na snazi i prema BiH!", ističe Oslobođenje i ukazuje kako "ispada da BiH ne može kupiti ništa što je vezano za naoružanje i vojnu opremu, jer je prihvatila poštivati embargo prema sebi!" RDW/Koeln - Raste napetost u Makedoniji i na Kosovu Nakon niza napada i otmice koju su počinili albanski ekstremisti na sjeveru Makedonije stanje se opasno zaoštrava, a sve je napetije i na susjednom Kosovu, prenosi Deutsche Welle. Albanske "ekstremističke snage i dalje provode nasilje", primjećuje postaja, a kao reakciju na te nasilničke akcije makedonska je vojska po prvi puta nakon dvije godine ponovno prodrla u albanska područja na sjeveru zemlje. "U Beogradu strahuju da bi novi etnički sukobi u Makedoniji mogli uzrokovati dolazak većeg broja albanskih izbjeglica na jug Srbije što bi dramatično pogoršalo stanje. Uz to pitanje Kosova još ni izdaleka nije riješeno. Kosovski Albanci sve glasnije traže nezavisnost od Srbije. Srpski je parlament prije nekoliko dana te zahtjeve jednoglasno odbacio, nakon čega je na Kosovu ponovno došlo do porasta nasilja. Albanska Nacionalna Armija očito sada pokušava proširiti svoju mrežu i na Kosovo", primjećuje postaja. RFE/Prag - Albanska nacionalna armija su tek male kriminalne skupine Albanska nacionalna armija nije značajna vojna formacija niti ima masovnu javnu podršku, "premda želi izazvati dojam kako se radi o velikoj organizaciji", kazao je glasnogovornik NATO pakta Mark Laity komentirajući za RFE najnovije događaje u Makedoniji. "Mi, dakle, nismo sigurni što je Albanska nacionalna armija, ali jesmo sigurni da nije ono što tvrdi da jest. Nije riječ o značajnoj vojnoj formaciji nego o izoliranim grupama koja uživaju vrlo malu ili nikakvu podršku javnosti", kaže Laity, a na pitanje koliko je moguće da se te izolirane grupe ujedine i otpočnu gerilu, glasnogovornik je odgovorio kako "mogućnosti ovih aktualnih, međusobno izoliranih grupica da se okoriste nezadovoljstvom u albanskoj etničkoj zajednici sada ne postoje jer to nezadovoljstvo više ne postoji". "Vlada u Skopju se već sada ponaša vrlo suzdržano i vrlo racionalno, ali ima sva prava upotrijebiti svoje policijske snage u tom dijelu zemlje u potrazi za kriminalcima", kaže Laity i primjećuje kako iz dugogodišnjeg iskustva praćenja ove regije zna da "kad god su ekstremisti proklamirali radikalne političke ciljeve, ispostavljalo bi se kao su se iza njih skrivali kriminalni ciljevi". Corriere della Sera/Milano - Europa ili Euroazija? Umnažaju se kandidature i pozivi za ulazak u EU, te se između ostaloga postavlja i pitanje o ulasku Rusije, Izraela ili Turske u EU o čemu se sudovi razilaze na temelju zemljopisnih, povijesnih ili diplomatskih argumenata, piše Corriere della Sera u srijedu. Otvaranje EU-a prema Turskoj moglo bi možda biti korisno za odnose s umjerenim islamskim svijetom, no spor vezan uz "varijabilno poimanje zemljopisa mogao bi se još dugo nastaviti", piše list i postavlja pitanje zašto onda u EU ne primiti i Izrael. Iznosi se i pretpostavka pridruživanja Rusije EU-u, no Rusija je "entitet na dva kontinenta", upozorava list. "Putin i njegovi cijene namjere i ljubazne riječi, jer se smatraju Europljanima, no ustraju na pitanjima poput interakcije u 'zajedničkoj gospodarskoj sferi' ili recipročnom ublažavanju viznog režima. Dobro znaju, radi neposrednog poznavanja tog svijete koji ide od Petersburga do Magadana, da se Europa ne može preobratiti u Euroaziju", zaključuje list. SZ/Muenchen - Europa Tursku ne može zaobići Zahtjev Turske za primanje u Europsku uniju istodobno nosi prilike i rizike, piše muenchenski Sueddeutsche Zeitung povodom posjeta turskog premijera Erdogana Njemačkoj i njegovih razgovora sa Schroederom (po DW-u). "Moglo bi se dugo prepirati oko toga je li Turskoj mjesto u Europi i ako jest, gdje, no to je manje pitanje znanja, a više htijenja. Europa je više od onoga što je nekad bila, više od rezultata starih ratova i predrasuda, Europa je ono što od nje žele učiniti Europljani", piše list. Zahtjev Turske za primanje u EU je za Uniju ogromno predstavlja iskušenje i prigode i rizik istodobno, primjećuje list, "no politika može pokušati iskoristiti prilike i umanjiti rizike te sve to učiniti ljudima razumljivijim, ali može i naglasiti rizike, a propustiti prilike. No u svakom slučaju ovu temu ne može zaobići", piše list. Neue Presse/Hannover - Kratkovidni stavovi njemačke oporbe glede Turske Njemačka oporba se protivi mogućnosti priključenja Turske Europskoj uniji, ali to je gledanje u prošlost, a ne u sadašnjost i budućnost, piše Neue Presse iz Hannovera (po DW-u). "Pogled oporbenih kršćanskih demokrata usmjeren je daleko u prošlost kada pokazuju svoju nelagodu zbog mogućnosti uključivanja Turske u članstvo EU-a, ali kada je riječ o sadašnjosti i budućnosti oni su vrlo kratkovidni", primjećuje list. "Da je pogled na europsku politiku bio zadnjih 50 godina jednako tako usmjeren prema prošlosti nikada ne bi postojala Europska unija. A Njemačka bi mnogo teže pronašla svoj put u politički Zapad, ukoliko bi ga uopće našla", piše Neue Presse. Na početku EU-a je postojalo povjerenje koje su unaprijed Nijemcima poklonili njihovi susjedi, primjećuje list. "Kao što se konzervativni kršćanin Konrad Adenauer Njemačku usidrio na Zapadu i time postavio temelje društvenoj liberalizaciji zemlje, tako sada konzervativni musliman Erdogan želi Tursku usidriti u Europi, a mi mu možemo samo zaželjeti da sretne jednako hrabre partnere kao što ih je nekada imao Adenauer", piše Neue Presse. Ostsee-Zeitung/Rostock - Njemačka ne smije ostaviti Tursku na čekanju Razloge za njemačku potporu Turskoj u integraciji te zemlje u Europsku uniju i njemačko-turske odnose komentira Ostsee-Zeitung iz Rostocka (po DW-u). To što je njemački kancelar Schroeder svom gostu premijeru Turske jučer obećao njemačku potporu u naporima za ulazak u Europsku uniju "više je nego diplomatska floskula", ocjenjuje list i zaključuje, to je "gotovo najava odluke ili barem jasan znak" da je Turska dobrodošla u društvo 25 europskih zemalja. "Smjestiti Tursku zauvijek na stolicu pred vratima bilo bi ipak ludo" jer su gospodarske veze s Turskom već ionako jake, a članstvo Turske u Europskoj uniji značilo bi i znatan poticaj za integraciju 2,5 milijuna Turaka koji žive u Njemačkoj, piše list. Le Figaro/Pariz - Britanski prijedlog o europskoj obrani Tri dana prije susreta europskih ministara vanjskih poslova u Italiji, Velika Britanija poslala je vladama u Bruxellesu prijedlog o europskoj obrani koji treba osujetiti francusko- njemački plan o osnutku europskog glavnog stožera koji bi zemljopisno bio neovisan o NATO-u, u "Le Figarou" piše Alexandrine Bouilhet. London, kao i Washington, ne želi da Stari Kontinent dobije vojne snage koje bi konkurirale NATO-ovim, a umjesto neovisnog glavnog stožera predlaže "odjel za europsko planiranje" koji bi bio uključen u Shape, NATO-ov glavni stožer u Monsu, u Belgiji, piše list. Taj "odjel" s nejasnim ustrojem i zadaćama izaziva mnoštvo pitanja u francuskoj, njemačkoj i belgijskoj vladi, dok su mu Talijani i Španjolci skloni, dodaje list i napominje da će prijedlog, budući da glavnu ulogu daje NATO-u, morati dobiti odobrenje budućih članica, napose zemalja istočne Europe, poglavito Poljske. Le Figaro - Gradnja francusko-njemačke podmornice Jučer su francuske vlasti objavile da podupiru zamisao o francusko- njemačkoj industrijskoj suradnji radi izgradnje konvencionalnih podmornica koje bi mogle spasiti projekt europske obrane, u "Le Figarou" piše Luc de Barochez. Prijedlog dolazi u pravi čas kako bi proveo u djelo političku odluku o pokretanju francusko-njemačkog dvojca, ističe list. Njemačka je zainteresirana za posao koji je važan ne samo u industrijskom pogledu, budući da je Francuska prvi, a Njemačka drugi graditelj konvencionalnih podmornica u svijetu, već i u političkom, budući da je broj francusko-njemačkih projekata jako ograničen unatoč četrdesetoljetnom prijateljstvu, podsjeća list. The Independent/London - Početak kraja recesije u zapadnim gospodarstvima Gospodarski pokazatelji najavljuju da je recesija koja je zahvatila najveća zapadna gospodarstva vjerojatno na izmaku, piše The Independent u srijedu (po BBC-u). List prenosi da Međunarodni monetarni fond u sljedećoj godini predviđa rast veći od četiri posto, najveći od vrhunca prošlog ekonomskog booma iz 2000. godine. Nakon dugo vremena financijske burze očekuju "rast kamatnih stopa što pokazuje da veliki financijaši ponovno stječu povjerenje, prije svega u američko gospodarstvo", prenosi list. U Velikoj Britaniji predviđanja za industriju strojeva i hipotekarno bankarstvo ukazuju na "oporavak proizvodnje i tržišta nekretninama", navodi The Independent. Le Figaro/Pariz - Ne treba se zanositi koristima od gospodarskog rasta SAD-a Američka konjunktura je presudna za Stari Kontinent te gospodarstvenici često znaju reći da kada se Amerika prehladi, Europa kiše, ocjenjuje u analizi za "Le Figarou" Jean-Pierre Robin. U tome ne treba toliko vidjeti fenomen gospodarskog Gulf Streama koji povezuje dva kontinenta, koliko globalni utjecaj koji američko gospodarstvo ima na čitav svijet, ističe autor, napominjući da je prekoatlantska trgovačka razmjena zapravo skromna (primjerice, za francuske izvoznike američko je tržište dvostruko manje važno od njemačkog). Ipak, ne treba se zavaravati kada je riječ o koristi od preraspodjele američkog rasta, upozorava analitičar i navodi podatke do kojih je došao poznati američki gospodarstvenik Stephen Roach, koji pokazuju da je u razdoblju od 1995. do 2002. sam SAD apsorbirao 96 posto viška rasta svjetskog BDP-a i da su Amerikanci prigrabili lavlji dio u procesu svjetske ekspanzije koju su potaknuli, a koja je tada dobila ime "novo gospodarstvo". Tema dana: Hoće li SAD naći saveznike u stabilizaciji Iraka? ============================================================ FT/London - Sjedinjene Države trebaju tražiti partnere za Irak Sjedinjene Države trebale bi potražiti partnere za Irak koji se nalazi pred građanskim ratom šijitske većine i sunitske manjine, piše The Financial Times od srijede (po BBC-u). List strahuje da bi pogibija šijitskog poglavara ajatolaha Al Hakima od eksplozije automobila-bombe mogla naviještati građanski rat, prenosi BBC. Izazivanje vjerskog sukoba također bi još više potkopalo vlast zapadne koalicije, primjećuje list i poziva "Sjedinjene Države da potraže partnere koji mogu ponuditi pravo policijsko vještačenje u Iraku" te predlaže "davanje sve veće autonomije reformiranoj iračkoj policiji i vojsci". "Korisna bi bila koalicija između zemalja poput Danske, koja je izrazila spremnost da pomogne u gradnji nacionalnog jedinstva, istočnoeuropskih država sposobnih za pružanje logističke potpore i drugih, poput Indije, Pakistana i Turske koje bi mogle poslati svoje postrojbe", predlaže The Financial Times. Corriere della Sera/Milano - Europa i SAD zajedno moraju riješiti irački kaos "Anglo-amerikanci dobili su rat ali ne uspijevaju pacificirati Irak" te moraju žurno od UN-a tražiti da intervenira novom rezolucijom o slanju vojnih snaga koje bi ovoga puta predstavljale "istinsku međunarodnu koaliciju", piše Corriere della Sera od srijede. Bilo bi prikladno da Bijela kuća i Pentagon, a posebice ministar obrane SAD-a Rumsfeld i njegov zamjenik Wolfowitz učine javnu i ozbiljnu samokritiku radi prečesto korištenih i neprikladnih "machističkih tonova", dok UN i EU moraju odlučiti hoće li biti samo promatrači ili će intervenirati kako bi "osigurali da prva demokracija u arapskom svijetu pusti korijen", piše list. "Možemo li se vratiti unatrag, prije grešaka i pretjerivanja od prošle jeseni", pita list. "Navodni rivalitet između Europljana i Amerikanca više od stvarnih interesa demokracije skriva ljubomore dva čelništva, koja su oba arogantna i nisu uvijek na visini naše tragične situacije", piše list i naglašava da Amerikanci i Europljani nemaju različite političke, gospodarske, diplomatske, pa ni kulturalne, interese. "Zajedničko rješavanje iračkog kaosa zapadnom bi svijetu dalo vjerodostojnost i legitimitet pred velikim dijelom svijeta koji smatra da mi, slobodni ljudi, pazimo samo na naše poljoprivredne subvencije ali ne i na ljudska prava drugdje", stoji u komentaru. The Guardian/London - Pretjerana američka samouvjerenost SAD je u vezi Iraka pokazao "pretjerano povjerenje u svoje vlastite sposobnosti, što je za supersilu karakteristično", ocjenjuje londonski The Guardian u srijedu. "Zapanjujućom brzinom SAD i Velika Britanija svoju noćnu moru pretvaraju u stvarnost. Irak ubrzano postaje zemlja kakva ih je zabrinjavala, odnosno središte terora", piše list te napominje da su "oholost i nekompetencija imale svoju ulogu u činjenici da je okupacija Iraka pošla po zlu, jer su Pentagonovi civilni planeri sve usmjerili na rat, a gotovo ništa u mir". Republikanci u Americi su snažni unilateralisti, odlučni da "sami vode ples", neopterećeni saveznicima, željni dokazati kako rat u 21. stoljeću može biti lagana intervencija s minimalnim ljudstvom i niskim proračunom, te se čak ni sada se ne žele suočiti sa činjenicom kako će im biti potrebni deseci milijarda dolara za obnovu devastirane države, piše list. "Jedino rješenje su, svakako, saveznici. Kad se uzme u obzir kako je koalicija upravljala na Balkanu bez i jedne žrtve, to zvuči kao dobra ideja. Ali i to, također, obiluje problemima. Bilo bi teško nadjačati želje Francuske i Njemačke a da im se ne ponudi dio političke kontrole nad zemljom; Bremer bi morao podijeliti moć. To bi bio gubitak obraza za washingtonske tvrdolinijaše za koje je UN suvišan. Osim toga, koliko zemalja će biti spremno izložiti svoje mladiće pogibelji, sad kad znaju da UN-ov barjak prije privlači nego odbija teroriste?", piše Guardian i zaključuje kako je teško očekivati da će poduhvat, od početka na krivim temeljima, tako skoro doći bezbolnom svršetku. Newsday/New York - Australija ne želi povećavati svoj angažman u Iraku Australija je prošlog tjedna Washingtonu pristojno dala znak da ne namjerava dati veći doprinos kako bi pomogla u rješavanju poslijeratnih izazova koje u Iraku muče snage SAD-a i Velike Britanije, piše za Newsday Geoff Kitney, urednik u listu Sidney Morning Herald. "Odgovarajući na rastuću raspravu treba li njegova zemlja dati vojni doprinos u rješavanju poslijeratne sigurnosne krize u Iraku, predsjednik vlade John Howard, konzervativac, jasno je isključio tu mogućnost", te je kazao da Sjedinjene Države razumiju da Australija svoje vojne snage ima angažirane na drugim zadaćama, navodi Kitney. "Ušavši i izašavši iz Iraka neoštećenog političkog ugleda, i uz samo 900 Australaca koji su ostali u Iraku, Howard jasno daje do znanja da se ne namjerava izložiti političkim problemima s kojima se sada sučeljavaju Bush i Blair", piše Kitney. Australija je jedina zemlja, osim Velike Britanije, koja je u Irak uputila borbene postrojbe, bez obzira na snažno protivljenje javnosti koje je bila sklonija snagama pod nadzorom UN-a, napominje Kitney. Frankfurter Rundschau/Frankfurt - Pariz više ne isključuje slanje vojnika u Irak "U politici je uvijek ugodno biti u pravu, što sada doživljava Francuska u pitanju iračke krize", piše Frankfurter Rundschau od srijede. "Mnoge opasnosti na koje je Pariz upozoravao prije iračkoga rata, nestabilnost, prijetnja miru cijele regije, postale su stvarnost", no Pariz danas više ne isključuje mogućnost slanja vojnika u Irak. "Pariz još nije odlučio je li za to potrebna nova rezolucija UN-ovog Vijeća sigurnosti ili je dovoljno prilagoditi rezoluciju 1483 o organizaciji okupacijskog režima. Za sada nema nikakvog smisla, rekao je ministar vanjskih poslova Villepin, da se Francuska priključi koalicijskoj postrojbi nakon što je odbijala rat. I Chirac je protiv angažmana Francuske u postojećim okvirima. No to ne isključuje postizanje pragmatičnog rješenja s SAD-om, kako je Washington dao naslutiti prijedlogom da se UN-ova postrojba za Irak podredi američkom zapovjedništvu. To bi Parizu odgovaralo jer nema kapaciteta za vođenje UN-ove postrojbe u Iraku. I kako je rekao Villepin, za Francusku su jedino važni suverenitet Iraka i UN-ova uloga", piše list. NYT/New York - Žalosni rezultati Bushovih nekonzervativaca Bushov vanjskopolitički tim oduvijek je prezirao trapave improvizacije Billa Clintona u intervencijama diljem svijeta, no prema onome što Bushov "dream team" radi, Clinton sada "djeluje poput Rommela", piše u današnjem New York Timesu kolumnistica lista Maureen Dowd. "Pogledamo li motive Bushovog ratnog vijeća za osvajanje Iraka, rezultati su žalosni. Htjeli smo se riješiti Osame i Sadama, Talibana i Al Qaede ali nismo uspjeli", oslobađanjem Iraka od Sadamova režima htjelo se olakšati Izraelu, no Izrael je dalje od sklapanja mira s Arapima nego ikada, Rumsfeld je htio otkloniti stigmu Vijetnama i dokazati kako se mogu upotrijebiti lakše i brže snage, no nije otklonio strah od zaglibljivanja u gerilskom ratu, ocjenjuje Dowd. Isto tako, piše Dowd, "neokonzervativci su htjeli marginalizirati neučinkovite Ujedinjene narode jednostavno upavši u Irak. Sada Bushova administracija puzi natrag UN-u, no druge su nacije sada sumnjičave prema američkoj politici u Iraku. Dick Cheney i Donald Rumsfeld htjeli su otpuhnuti multilateralizam i ignorirati, kako ih Bushovi ljudi zovu, 'države koje prave čokoladu' - Francusku, Njemačku, Belgiju i Luksemburg, ali suočeni s neizrecivim milijardama u troškovima i rastućim brojem žrtava u Iraku i Afganistanu, Amerikanci počinju uviđati prednosti saveznika koji poznaju teškoće upravljanja carstvima", zaključuje kolumnistica New York Timesa. SZ/Muenchen - Bushov rat protiv stvarnosti "Bushova vlada ignorira ozbiljnost stanja u Iraku i time zaoštrava krizu", piše muenchenski Sueddeutsche Zeitung u srijedu. "Saveznici u okupiranoj zemlji, Poljaci, Španjolci a i Britanci, sve otvorenije traže novu strategiju dok im klecaju koljena", piše list. "Turci, Talijani pa čak i Francuzi gotovo nametljivo nude pomoć, pod uvjetom da Amerika učini korak prema Ujedinjenim narodima", piše list i ističe da je najvažnija poruka koju upućuju ona da "se mora promijeniti status", jer nitko ne želi u Iraku nastupiti kao "okupacijska sila". Stanje u Iraku posljedica je loših procjena, poglavito ministra obrane Rumsfelda, ocjenjuje se u članku, a unutar Bushove administracije došlo je do poremećaja odnosa između ministarstva vanjskih poslova i ministarstva obrane. "No najočitije upozorenje dolazi od samih Iračana", piše Sueddeustche Zeitung i ističe da je SAD dopustio nastanak vakuuma u vlasti čija se veličina manifestira u broju napada i sabotaža. "Kad će dakle Bush pokleknuti pod pritiscima? Možda na UN-ovoj glavnoj skupštini u New Yorku krajem rujna, možda tijekom usklađivanja proračuna u Kongresu, možda poslije sljedećeg mega atentata, a možda tek poslije izbora 2004., ako tada još ostane na dužnosti", zaključuje Sueddeutsche Zeitung. Le Figaro/Pariz - Gospodarstvo je Bushova nova nada Premda je stanje u Iraku sve gore, George W. Bush može se tješiti činjenicom da se za njegova oca stanje u domaćem gospodarstvu pokazalo važnijim od Iraka, u uvodniku "Le Figaroa" piše Pierre Rousselin. George Bush, budući kandidat za predsjedničke izbore nije postigao očekivani uspjeh u svom protuterorističkom pohodu: u Afganistanu su talibani još uvijek aktivni, Izraelci i Palestinci su na rubu rata, nuklearna kriza sa Sjevernom Korejom i dalje zabrinjava, a dvije godine nakon 11. rujna 2001. nitko nije siguran da neće biti novih atentata, ocjenjuje uvodničar. Međutim, statistike u drugom tromjesečju ulijevaju mu nadu predviđajući rast u Sjedinjenim Državama ove godine od 3,7 posto, ističe list. No poboljšanje mora biti trajno, upozorava Rousselin, a Bush za to nema manevarskog prostora: kamatne stope su na najnižoj razini, a golemi proračunski manjak isključuje novo smanjenje poreza. Da bi ponovno pobijedio na izborima, Bushu ne preostaje drugo do da moli za rast u studenom 2004. i, što god se dogodilo, da pripazi na svoju politiku u Iraku, zaključuje list. (Hina) akoz