ZAGREB, 29. kolovoza (Hina) - "Bolje je priznati činjenicu da su države u 12 godina samostalnosti zaglibile u duboke sporove koji se ne mogu ukloniti jednim potezom ili uz pomoć deus ex machina već trezvenošću, promišljenošću i
katarzom, nego živjeti u zabludama o prijateljskim odnosima", piše o odnosima Slovenije i Hrvatske Delo od petka.
ZAGREB, 29. kolovoza (Hina) - "Bolje je priznati činjenicu da su
države u 12 godina samostalnosti zaglibile u duboke sporove koji se
ne mogu ukloniti jednim potezom ili uz pomoć deus ex machina već
trezvenošću, promišljenošću i katarzom, nego živjeti u zabludama o
prijateljskim odnosima", piše o odnosima Slovenije i Hrvatske Delo
od petka.#L#
Poslije osamostaljenja Hrvatske i Slovenije, između dvije zemlje
počelo se razvijati strateško partnerstvo koje nije prekinula ni
Tuđmanova odluka da tijekom desetodnevnog rata ne ispuni sporazum o
suradnji u slučaju napada od strane JNA, piše list. "Kad je u
Hrvatskoj bio na vlasti Tuđmanov režim, glavne točke agresivnog
tumačenja nacionalnog interesa bile su usmjerene prema jugoistoku,
osobito u BiH. Tamo se Hrvatska uplela u rat, zbog čega će dugo
osjećati teške posljedice. Za Tuđmana je poslije pobjedničke Oluje
Hrvatska bila regionalna sila, nekakav balkanski Izrael, dočim je
Slovenija u njegovom misaonom svijetu bila sitan, dosadan entitet.
Prije osamostaljenja očekivalo se da će se Hrvatska, država
srednjoeuropske tradicije, s povoljnim geostrateškim položajem i
velikim gospodarskim resursima, kao najuspješnija sljednica SFRJ
najbrže uključiti u EU. To je dakako bila zabluda, jer se pod
Tuđmanom u usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama najviše
udaljila od europskog političko gospodarskog mainstreama", piše
list i ističe da je za Hrvatsku teška frustracija "slovenski
uspješni put u EU i NATO" dok kao zadnja europska katolička država
čeka poziv u svežnju balkanskih država. Nesporazumi će biti to veći
što će veća biti razlika između dvije zemlje, jer će Slovenija "s
bitno boljim međunarodnim položajem zacijelo biti još tvrdoglavija
u odnosima sa Zagrebom", ocjenjuje list.
Delo piše da je od Račanove vlade "Ljubljana je očekivala mirniji i
konstruktivniji pristup rješavanju sporova", ali ni ona nije
uspjela obračunati s Tuđmanovom tradicijom agresivnog tumačenja
nacionalnih interesa. "Što više, u zadnje tri godine, kad su u obje
države na vlasti 'prijatelji s teniskih igrališta', u odnosima sa
susjedima Slovenija je glavni cilj hrvatskog nacionalizma, bilo da
se radi o Sunčanom Hvaru ili proglašenju gospodarskog pojasa", drži
list.
"Slovenija je u odnosima s Hrvatskom pred teškom zadaćom. U slučaju
dugova Ljubljanske banke hrvatskim štedišama koji među južnim
susjedima izazivaju najveće nezadovoljstvo, nefleksibilnom je
politikom i tvrdoglavim pozivanjem na sukcesiju zatvorila sva
vrata rješenju. To znači da štediše idućih godina neće dobiti svoje
devize nego stalno latentne skandale", piše Delo i naglašava da
neriješena granica na moru koja je uzrok spora u gospodarskom
pojasu ima manje simbolično značenje, u usporedbi s Ljubljanskom
bankom i NEK-om Krško. Problemi neće nestati sami od sebe ni ulaskom
Slovenije u EU 2004. niti Hrvatske u "nepredvidljivoj budućnosti",
piše list i napominje da će uzajamno nepovjerenje biti sve veće, jer
se Hrvatska boji da će Slovenija svoje međunarodne veze iskoristiti
u odnosima s Hrvatskom.
(Hina) rpet akoz