ZAGREB, 2. srpnja (Hina) - U dane kad su mnogi nogometom zaluđeni Europljani gutali komentare o transferu Davida Beckhama iz Manchester Uniteda u madridski Real, Rusima je vijest dana bila "noga" koju je dobio Oleg Romancev. Nekoć
poznati nogometaš, reprezentativac SSSR-a, po završetku igračke karijere počeo se baviti trenerskim poslom u svom matičnom klubu, moskovskom Spartaku. Godinama je bio glavni "drmator" u najpopularnijem ruskom klubu, najprije kao trener, a poslije i kao predsjednik pa čak i većinski vlasnik Spartaka. Jednostavno, čovjek je znao iskoristi blagodati postkomunističke pretvorbe i privatizacije poduzeća, što je znalački primijenio u svom klubu. Kad je prvi put dobio mandat izbornika ruske reprezentacije, uoči Eura 1996. u Engleskoj, za Romanceva se govorilo da je jedini autentični nasljednik Valerija Lobanovskog koji je prije njega vrlo autoritativno vodio reprezentaciju Sovjetskog Saveza i usporedno s njom momčad kijevskog Dinama, koja je postala rasadnik reprezentativaca. Isti recept Lobanovski je primijenio i po raspadu SSSR-a kad je vodio ukrajinsku reprezentaciju i kijevski Dinamo. Romancev je krenuo njegovim putem pa je od Spartaka napravio rasadnik ruskih reprezentativaca, ali nije imao puno uspjeha ni na Euru 1996, a ni 6
ZAGREB, 2. srpnja (Hina) - U dane kad su mnogi nogometom zaluđeni
Europljani gutali komentare o transferu Davida Beckhama iz
Manchester Uniteda u madridski Real, Rusima je vijest dana bila
"noga" koju je dobio Oleg Romancev.
Nekoć poznati nogometaš, reprezentativac SSSR-a, po završetku
igračke karijere počeo se baviti trenerskim poslom u svom matičnom
klubu, moskovskom Spartaku. Godinama je bio glavni "drmator" u
najpopularnijem ruskom klubu, najprije kao trener, a poslije i kao
predsjednik pa čak i većinski vlasnik Spartaka. Jednostavno,
čovjek je znao iskoristi blagodati postkomunističke pretvorbe i
privatizacije poduzeća, što je znalački primijenio u svom klubu.
Kad je prvi put dobio mandat izbornika ruske reprezentacije, uoči
Eura 1996. u Engleskoj, za Romanceva se govorilo da je jedini
autentični nasljednik Valerija Lobanovskog koji je prije njega
vrlo autoritativno vodio reprezentaciju Sovjetskog Saveza i
usporedno s njom momčad kijevskog Dinama, koja je postala rasadnik
reprezentativaca.
Isti recept Lobanovski je primijenio i po raspadu SSSR-a kad je
vodio ukrajinsku reprezentaciju i kijevski Dinamo. Romancev je
krenuo njegovim putem pa je od Spartaka napravio rasadnik ruskih
reprezentativaca, ali nije imao puno uspjeha ni na Euru 1996, a ni 6
godina kasnije na World Cupu 2002. Tada je po drugi put u karijeri
dobio izborničku funkciju, ali mu je ovog puta, neposredno prije
početka SP-a, prispjela vrlo nezgodna poruka sa samog državnog
vrha, od predsjednika Putina, koji je osluškujući raspoloženje
naroda savjetovao Romancevu da napravi neki dobar rezultat na SP-u
jer će se u protivnom loše provesti.
Romancev ništa nije učinio na World Cupu 2002. Rusi su bili
eliminirani poslije prvog kruga pa su u Moskvi i drugim ruskim
gradovima ogorčeni navijači na trgovima na kojima su na divovskim
ekranima pratili igre svojih ljubimaca, počeli divljati i
razbijati sve što im je došlo pod ruke. Romancev je tada bio
smijenjen s funkcije izbornika, a i u Spartaku mu se pozcija počela
tresti.
Predsjednik kluba kojemu je prepustio tu dužnost zadržavši za sebe
samo funkciju trenera, isprva ga je nastojao zaštiti i zadržati u
klubu, no krajem lipnja i on je okrenuo leđa Romancevu. Na svjetlo
dana su, naime, izašli dokumenti iz kojih je vidljivo da je on sebi
prisvajao dobar dio kolača od prodaje Spartakovih reprezentativaca
inozemnim klubovima.
Uslijedio je i završni čin. Oleg Romancev je bez ikakvih počasti
najuren iz Spartaka s kojim je osvojio 9 naslova prvaka Rusije u
minulih 11 godina. Nakon punih 15 godina, koliko je vladao njime, iz
ruskog je nogometa otišao njegov najmoćniji čovjek. Vjerojatno,
zauvijek.
(Hina) mi