ZAGREB, 13. lipnja (Hina) - Gluhoslijepe osobe su potpuno izolirane u društvu i bez osobnog prevoditelja ne mogu ostvariti niti najnužniju komunikaciju, istaknuto je danas na tribini "Budi moje oko i uho", koju je održala udruga
gluhoslijepih "Dodir".
ZAGREB, 13. lipnja (Hina) - Gluhoslijepe osobe su potpuno izolirane
u društvu i bez osobnog prevoditelja ne mogu ostvariti niti
najnužniju komunikaciju, istaknuto je danas na tribini "Budi moje
oko i uho", koju je održala udruga gluhoslijepih "Dodir".#L#
U Hrvatskoj ima 135 gluhoslijepih osoba s različitim stupnjevima i
kombinacijama oštećenja vida i sluha, a za svakog od njih potreban
je prevoditelj-intervenor koji preko dodira rukom može prenijeti
što se oko njih zbiva, kazala je predsjednica Hrvatske udruge
gluhoslijepih osoba "Dodir" Sanja Tarczay.
"Jedan prevoditelj može prevoditi govor za 50 gluhih ili na
televiziji za tisuće njih, ali svaki od gluhoslijepih treba osobni
pristup", napomenula je.
Na tribini je istaknuto kako većina gluhoslijepih ima problema kod
odlaska liječniku s kojim se ne mogu sporazumjeti, prilikom odlaska
u kupovinu ili obavljanja najobičnijih dnevnih aktivnosti.
"Ne možemo koristiti telefon, slušati radio, nama ni televizor ne
predstavlja prozor u svijet - gluhoslijepi su bez prevoditelja
najizoliranija skupina ljudi", kaže Tarczay.
Zbog toga je udruga "Dodir" pokrenula kampanju "Budi moje oko i uho"
tijekom koje će se do kraja godine nastojati izboriti za zakonsko
priznavanje prava gluhoslijepih na osobnog prevoditelja.
U sklopu kampanje već je održano niz tribina u osnovnim i srednjim
školama, a planira se i njihovo održavanje u domovima zdravlja i
ustanovama socijalne skrbi.
U udruzi "Dodir" trenutno radi tridesetak posebno školovanih
prevoditelja, uglavnom volontera, a tek za nekoliko dugogodišnjih
volontera Ministarstvo rada i socijalne skrbi izdvaja 15 kuna po
satu prevođenja.
(Hina) ntod az