KRATKA POVIJEST IRANA

Piše: Renata Tomašević TEHERAN, 20. svibnja (Hina) - Islamska Republika Iran, zemlja od 65,5 milijuna stanovnika i 1.629.918 četvornih metara, s 12- milijunskim Teheranom koji je prijestolnica tek skromnih 180 godina, područje je višetisućljetne civilizacije - države Elam u 4. tisućljeću, odnosno slavne Perzije od 2. tisućljeća prije Krista. #L# Perzijskim se i danas naziva jezik kojim govori više od polovice stanovništva, iako mu je uvriježenije ime farsi. Kako je to indoeuropski jezik, on nije srodan arapskome, ali se Iranci koriste arapskim pismom. Perziju su Arapi islamizirali nakon što su je pokorili u 7. stoljeću. Današnji naziv Iran uveden je 1934. godine. Iran je jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj su šijitski muslimani većina (95 posto). Nakon smrti Proroka Muhameda, koji nije naznačio svoga nasljednika kao vođe muslimana, jedna je skupina, uvjerena da taj treba biti čovjek kojeg odabere sama zajednica, sebe prozvala sunitima te izabrala Abua Bakra, bliskog Muhamedova suradnika. Drugi su tvrdili da dužnost pripada članu Prorokove obitelji i držali da je Muhamedov rođak Ali Bin Abi Taleb, prvi izbor. Ti su ljudi postali shi'Ali, što znači pristaše Alija. Šijiti nikada nisu imali političkog vođe koji bi ih zastupao i stoga su posebnu važnost pridavali duhovnim vođama - imamima. Smješten u jugozapadnoj Aziji, dijelom uz Perzijski zaljev, Arapsko more i Kaspijsko jezero, Iran je jedna od zemalja s najvećim nalazištima nafte, i druga u svijetu po rezervama plina. Iran je bogat i mineralima, koje također izvozi, kao i, osim nafte i plina, hranu, tepihe, pistacije, kavijar, kožu i odjeću. U strukturi uvoza su metal, vozila, kemijski proizvodi, veliki alatni strojevi, plastika, biljne i životinjske masti. BDP Irana po stanovniku iznosi 1.769 američkih dolara a stopa rasta kreće se po procjeni iz 2001. oko 4,8 posto. Zbog svog bogatstva već početkom 20. stoljeća Iran je bio interesna sfera susjedne Rusije, ali i Velike Britanije. Već 1921., nakon Prvog svjetskog rata, u kojem je uspio ostati po strani, Britanci, željni osigurati si trajnu opskrbu naftom, djelomično su ga okupirali. Na pokušaj tadašnjeg premijera Mohameda Mosadika da nacionalizira anglosaksonsku naftnu industriju Britanija je 50-tih uzvratila bojkotom iranske nafte. Mosadik je srušen 1953., državnim vojnim udarom potaknutim britansko-američkim interesima. Apsolutističku vlast uspostavlja šah Reza Pahlavi. Kombinirajući represiju i modernizaciju zemlje, on gradi zapadnu državu uz bogaćenje bogatih i loše gospodarenje, hraneći sjeme općeg nezadovoljstva i gušeći demonstracije brutalnošću. Šah je konačno izbjegao 1979. a u Iran se vratio prognani vrhovni vjerski vođa ajatolah Ruholah Homeini i na oduševljenje napaćanog naroda proveo islamsku revoluciju. Nacionalizam, islamska država, vladavina svećenstva i šarijatski zakon nova su stvarnost zemlje. Njezine je slabosti tada iskoristio susjedni Irak okupiravši iransku pokrajinu čime je potaknuo dugotrajan rat u kojemu je Zapad podršku dao Iraku. Nakon smrti ajatolaha Homeinija izabran je prvi predsjednik no pravi je preokret nastao 1997. kada je stanovništvo, umorno od vjerske strogoće i stege, 70 posto svojih glasova povjereilo umjerenome, dotad slabo poznatome svećeniku Mohamadu Hatamiju. On je nudio reforme, širenje političkih i građanskih sloboda, otvaranje prema svijetu, poglavito Europskoj uniji s kojom su otada jačali gospodarski odnosi. Odnosi sa Sjedinjenim Državama, koje su Iran 2002. svrstale u "osovine zla", među zemlje koje podupiru terorizam i razvijaju zabranjeno oružje, još su uvijek vrlo zategnuti. U aktualnom drugome mandatu od 2001., Hatami se zauzima za provedbu već zacrtanih ciljeva, no ne uspijeva zadobiti veće ovlasti. Konzervativne snage dominiraju vojskom, policijom i sudstvom te se odupiru snažnijim promjenama. Ovlasti vrhovnog duhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija veće su od predsjedničkih što mu omogućuje da poništi odluke parlamenta koje ocijeni protuislamskim. (Hina) rt maš