HR21-kid-pravosuđe-pretvorba-Kriminal/zakonodavstvo/pravosuđe Tužiteljstvo se žali na presudu po kojoj je Sulić zakonito stekao dionice Croatia piše Gordana GrbićZAGREB, 11. svibnja (Hina) - Zagrebački Trgovački sud nije poništio
ugovore na temelju kojih je Velimir Sulić, brat bivšeg direktora Croatia busa Leona, stekao dionice te tvrtke, a Državno odvjetništvo u žalbi tvrdi da je takva presuda posljedica "grubog kraćenja postupka nauštrb materijalne istine".
piše Gordana Grbić
ZAGREB, 11. svibnja (Hina) - Zagrebački Trgovački sud nije poništio
ugovore na temelju kojih je Velimir Sulić, brat bivšeg direktora
Croatia busa Leona, stekao dionice te tvrtke, a Državno
odvjetništvo u žalbi tvrdi da je takva presuda posljedica "grubog
kraćenja postupka nauštrb materijalne istine".#L#
Državno odvjetništvo u žalbi ocjenjuje kako je poruka presude da se
zakonske zabrane mogu kršiti raznim oblicima izigravanja propisa
koje sud kasnije svojom odlukom pretvara u pravno valjane.
Tužiteljstvo pogrešnim smatra stajalište suda kako je bitno da su
dionice plaćene, a ne tko ih je i kada platio.
Po mišljenju tužiteljstva, presudno je bilo utvrditi jesu li
dionice plaćene sredstvima Croatia busa, što je zakonima o
pretvorbi i privatizaciji bilo zabranjeno. S obzirom da se radilo o
tzv. propusnim dionicama koje su mali dioničari stekli pod
povoljnijim uvjetima, važan je i datum uplate i tko ih je platio, te
jesu li ih platile osobe koje su na njih polagale pravo na temelju
ništavih ugovora, bez ovlaštenja malih dioničara, smatraju u
tužiteljstvu.
Ono se u žalbi pita i čemu služi "privremena mjera" kada je sud o
njenoj neosnovanosti odlučio na kraju, a ne na početku postupka.
Sud, naime, šest mjeseci nije odlučivao o prijedlogu tužiteljstva
da se uvedu privremene mjere u Croatia Bus, a potom ih je odbio
istodobno s odbijanjem tužbenog zahtjeva.
Tužiteljstvo je tražilo da se ništavim proglasi ugovor o prijenosu
neplaćanih dionica malih dioničara koji je prvooptuženi Velimir
Sulić sklopio s drugo i treće optuženima Antom Marijanom i Stipom
Radićem. Ugovor je sklopljen krajem 1995., a javni ga je bilježnik
ovjerio tek 1999. Tražilo se i poništenje ugovora iz 2002. kojim su
četvrtooptuženoj Mariji Sulić, Velimir i Leon u fiducijarno
vlasništvo, radi osiguranja tražbine, prenijeli 80 tisuća dionica
Croatia busa.
Tužiteljstvo smatra da je ugovor o prijenosu neplaćanih dionica iz
1995. ništavan jer je sklopljen prije upisa Croatia Busa kao
dioničkog društva u sudski registar 1998. Naime, neplaćene dionice
stečene s popustom nisu se mogle prenositi prije upisa društva u
sudski registar.
Sud je, međutim, povjerovao potvrdama javnog bilježnika da je
ugovor sklopljen 1999., a ne dokazima Državnog odvjetništva,
očitovanju Komisije za vrijednosne papire i nalazu Državne
revizije da je sklopljen 1995.
Na osnovu nalaza vještaka sud je utvrdio da dionice nisu plaćene
sredstvima Croatia Busa. Tužiteljstvo to pobija jer je vještak,
kažu, samo naveo da prema dostupnoj dokumentaciji nije mogao
utvrditi način plaćanja, te da to treba učiniti na neki drugi način.
Prijedlog tužiteljeva da se to utvrdi saslušanjem bivšeg direktora
Leona Sulića kao svjedoka, sud je odbio.
Ugovor kojim je Sulić stekao većinski udio u Croatia busu, u
tužiteljstvu smatraju ništavnim i jer su se Marijan i Radić, a potom
i Velimir Sulić u otplati paketa malih dioničara, do kojih su došli
temeljem običnog kupoprodajnog ugovora, koristili popustima na
koje su imali pravo samo mali dioničari. Tako su, među ostalim,
koristili mogućnost obročne otplate na 20 godina.
Tužiteljstvo smatra da je sud propustio utvrditi je li se uplata
dionica malih dioničara iz Croatia busa temeljila na oduzimanju
rate od plaće radnika ili su po odluci direktora Leona Sulića
uplaćene iz sredstava društva bez njihova znanja.
Sud je državi kao tužitelju predbacio što nije sama ili preko Fonda
za privatizaciju raskinula ugovore s dioničarima ako su bili
ništavi, već tek nakon osam godina od suda traži utvrđivanje
ništavost.
U presudi sud napominje da nije ulazio u način pretvorbe Croatia
busa, na čiju je nezakonitost ukazivalo tužiteljstvo, jer to nije
predmet spora. Sud je samo utvrđivao valjanost ugovora, te jesu li
dionice plaćene i jesu li plaćene iz sredstava društva.
Državno odvjetništvo u žalbi traži od Visokog trgovačkog suda da
preinači presudu i utvrdi ništavim ugovore na temelju kojih su
Sulići nezakonito stekli dionice malih dioničara ili da presudu
ukine i vrati na ponovni postupak, uz određivanje privremene
mjere.
U slučaju da Državno odvjetništvo izgubi spor, samo na račun
sudskih troškova država bi Suliću, Radiću i Marijanu trebala
isplati više do pola milijuna kuna.
(Hina) ggrb so