ZAGREB, 23. travnja (Hina) - Troje sudaca Ustavnog suda u obrazloženju suprotnog glasa prilikom poništenja odluke bivšeg ministra obrane Joze Radoša o zabrani javnog istupanja vojnih osoba tvrde "da za poništenje te odluke nije bilo
pravnog osnova".
ZAGREB, 23. travnja (Hina) - Troje sudaca Ustavnog suda u
obrazloženju suprotnog glasa prilikom poništenja odluke bivšeg
ministra obrane Joze Radoša o zabrani javnog istupanja vojnih osoba
tvrde "da za poništenje te odluke nije bilo pravnog osnova".#L#
"Odluka nije mogla biti poništena jer nije bila na snazi", tvrde
ustavni suci Jasna Omejec, Agata Račan i Smiljko Sokol u
obrazloženju suprotnog glasa.
Obrazloženje je objavljeno danas u Narodnim novinama uz presudu
Ustavnog suda o poništenju Radoševe odluke, koja je donesena 9.
travnja većinom glasova - 10 za i tri protiv.
Većina sudaca tada je podržala stajalište sutkinje izvjestiteljice
Emilije Rajić da Radoševu odluku o zabrani istupa vojnim osobama u
medijima bez dozvole ministra obrane, treba ukloniti iz pravnog
poretka. Tvrdilo se da nije bila utemeljena na zakonu i da se njome
krši temeljno ljudsko pravo na slobodu javne riječi.
Troje sudaca koji su glasovali protiv smatrali su da je Odluku
dovoljno ukinuti sukladno praksi suda jer niti je odluka
objavljena, niti je ministar imao zakonska ovlaštenja za njeno
donošenje. Smatrali su, također, da nema razloga da Sud u tom
sastavu prvi put poništi neku odluku.
U obrazloženju suprotnog glasa idu i dalje i tvrde da nije bilo
pravnog osnova ni za ukidanje ni za poništenje Radoševe odluke jer
ona u trenutku podnošenja prijedloga za ocjenu ustavnosti više nije
bila na snazi i nije je trebalo pravorijekom suda izbacivati iz
pravnog poretka.
Oni smatraju da je Sud prvo trebao utvrditi je li Radoševa odluka
uopće na snazi i ako nije tada je trebao donijeti odluku o obustavi
prijedloga za ocjenu njene ustavnosti.
Radoš je, naime, odluku donio pozivajući se na Zakon o obrani koji
je prestao važiti donošenjem novog Zakona o obrani u ožujku 2002.
godine. Prijelaznim odredbama novog zakona određeno je da propisi
doneseni u skladu s ranijim Zakonom o obrani ostaju na snazi do
donošenja novih propisa. Budući da sporna odluka nije bila donesena
u skladu sa Zakonom, prema mišljenu troje sudaca, nije bila na snazi
ni u vrijeme podnošenja zahtjeva za ocjenu njene ustavnosti pa ni u
vrijeme donošenja odluke o njenom poništenju.
Osim toga, sporna je odluka u bitnom pretočena u odredbu Zakona o
obrani po kojoj je državnim službenicima i namještenicima
zabranjena u vojnim objektima i objektima Ministarstva obrane
svaka politička djelatnost, osnivanje stranaka, održavanje
političkih skupova i demonstracije te javno istupanje u svezi s
odnosima i stanjem u Ministarstvu obrane bez odobrenja ministra.
Tom se odredbom ograničavaju određena ustavna prava, ali Ustav i
dopušta njihovo ograničenja samo na temelju zakona. Ta se zakonska
odredba primjenjuje neposredno i za njenu provedbu nije ni
previđeno, niti je to moguće, donošenje podzakonskih propisa.
Zbog toga troje sudaca u obrazloženju suprotnog glasa zaključuju
kako ustavnosudska odluka o poništenju Radoševe odluke nema
nikakvog učinka, "jer ne zahtijeva nikakve intervencije u
pozitivni hrvatski zakonodavni poredak".
Napominju da su se za objavu obrazloženja suprotnog glasa odlučili
radi razjašnjenja konkretnih ustavnopravnih pitanja s kojim se sud
suočio u postupku donošenja pravorijeka o Radoševoj odluci.
(Hina) ggrb az