FRANCUSKA IZMEĐU ISTRAJNOSTI, ZABORAVA I TRAŽENJA OPROSTA

Piše: Frano Cetinić PARIZ, 13. travnja (Hina) - Istodobni odlazak predsjednika Jacquesa Chiraca u Sankt-Petersburg na summit "antiratne koalicije", kao i šefa diplomacije Dominique de Villepina na bliskoistočnu turneju (Kairo, Damask, Aman i Rijad) dovoljno je jasan znak odlučnosti Francuske u pokušaju da sačuva mjesta pod suncem multilateralnog mira, nakon što joj nije pošlo za rukom spriječiti unilateralni rat.#L# Sastanak na vrhu u Sankt-Petersburgu nije pobudio pretjerane nade u Parizu, gdje se na susret "trojke" gleda - u medijima bar - kao na "diplomatski anakronizam", na pokušaj produljenja "spontano nastale osovine Pariz-Berlin-Moskva, na priliku da se naglasi ono što pobjednici uporno odbijaju, a to je "središnja uloga" svjetske organizacije u poslijeratnoj (ili kako neki vole reći: "okupacijskoj") obnovi Iraka. U reakcijama na pobjedu intervencijskih anglo-američkih snaga na obalama Eufrata i Tigrisa - koja nikog ne bi trebala iznenaditi s obzirom na to kolika je bila nadmoć "koalicije" u odnosu na beduinski "luk i strijelu" za masovno uništavanje: 1 naprama 400, kad je riječ samo o vojnim proračunima! - svi mediji jednodušno postavljaju pitanje koje muči mnoge Francuze: "Što nam je sada činiti?" U odgovorima se kristalizira nekoliko suprotstavljenih pozicija koje idu od kritika službene francuske politike koja je zabilježila historijski autogol, uvukla zemlju u "teškoće" svojim protivljenjem ratu, pa do ocjena da se i tako više ništa ne može spasiti osim "časti" te da stoga treba ići do "kraja u logici odbijanja američkog unilateralizma". Naposljetku, tu je pragmatička većina koja računa na vrijeme koje sve rane liječi. U televizijske studije i na novinske stupce vratili su se, ohrabreni pobjedom "anglosaksonskog oružja", rijetki pristaše rata protiv Iraka te sada izigravaju Kasandre koje navještaju francusku diplomatsku i svaku drugu vrstu "izolacije", kao i crne dane u američko-francuskim odnosima, smjenjujući tako u tim istim studijima Kasandre koje su tokom tri tjedna proricale snažan otpor iračkog naroda, buđenje iračkog nacionalizma i oštre reakcije islamskog i drugog svijeta. Preispitivanje bilance francuske antiratne politike bit će olakšano, misle neki, uslijed arogancije američke administracije koju posebno očituje Paul Wolfowitz, drugi čovjek Pentagona, koji je uoči samog summita "trojke" u Sankt-Petersburgu zaprijetio Francuskoj da će "platiti za svoje suprotstavljanje" ratu, ali i izoštreno podsjećanjem na bitnu činjenicu kako je Francuska zapravo izražavala vladajuće javno mnijenje u svijetu i da zbog "hipnoze trenutkom" ne bi trebalo smetnuti s uma kako su i ovaj rat i ova pobjeda rezultat povrede međunarodnog pravnog poretka. Bivši predsjednik francuske Nacionalne skupštine, Philippe Seguin u Le Mondeu govori o "kukavnoj iračkoj aferi" te u šutnji jednog dijela političke klase, koja preovladava zadnjih dana, raspoznaje pokušaj da se sve zaboravi, "da se čak traži i oprost". Francuska bi se trebala pripremiti na duže razdoblje napetosti u odnosima sa SAD i biti do kraja logična u svom stavu, tvrdi Seguin, za koga su čak pogrešni ovi sadašnji sankt-petersburški i slični napori što se ulažu da bi se vratilo Ujedinjene narode u proces obnove opustošene zemlje, jer u biti oni znače "moljakanje anglo- američke alijanse". "Ukratko, treba znati što hoćemo. Zatim to treba reći i objasniti. U protivnom, sve što se dogodilo, i zbog čega smo bili ponosni, neće imati nikakvog smisla", kaže Seguin i, u zaključku, navodi riječi Andre Malreauxa: "Ne odlazi se na obale Rubikona radi pecanja". (Hina) fcet sd