LONDON, 9. travnja (Hina/Reuters) - Od Hiroshime do Vijetnama, slike stravično ozlijeđene djece već dugo predstavljaju najsnažnije i najtrajnije slike rata.
LONDON, 9. travnja (Hina/Reuters) - Od Hiroshime do Vijetnama,
slike stravično ozlijeđene djece već dugo predstavljaju
najsnažnije i najtrajnije slike rata.#L#
Sad je teško opečeni irački dječak, koji je u američkom
bombardiranju Bagdada izgubio obje ruke i cijelu obitelj, postao
obličjem patnje u ratu za mnoge diljem svijeta i potaknuo bujicu
poziva na slanje pomoći.
Najmanje tri britanska dnevnika i jedna dobrotvorna organizacija u
srijedu su uputili pozive za novčane donacije žrtvama rata u Iraku,
potaknuti užasavajućom fotografijom i pričom Alija Ismaela
Abbasa.
"Ta će slika ostati u nama... Slika koja ne želi otići iz oka bez
obzira na to koliko puta trepnuli, slika je 12-godišnjeg Alija
Ismaela Abbasa", stoji u članku londonskog Evening Standarda uz
poziv na donacije na račun Crvenog križa.
U ponedjeljak je taj dječak nesigurnim glasom ispričao Reutersovoj
novinarki Samiji Nakhoul - koja je i sama ranjena dan poslije, kad
je američki tenk granatirao bagdadski hotel u kojem se nalazila -
kako mu je rat razorio život. Tom je prilikom snimljena fotografija
koja je teško uzdrmala svijest zapadne javnosti.
"Možete li mi pomoći da dobijem natrag svoje ruke? Mislite li da mi
liječnici mogu pronaći još jedan par ruku? Ako ne dobijem ruke, ubit
ću se", govorio je dok su mu suze curile niz lice, a u očima mu se
zrcalili strah i bol.
"Kad odrastem, želio sam biti časnik u vojsci, ali sad to više ne
želim. Sad želim postati liječnik, ali kako to mogu učiniti kad
nemam ruke?".
Osim što mu je odnio obje ruke i ostavio ga u teškim opeklinama,
projektil koji je u prah pretvorio Alijev dom ubio mu je oca, trudnu
majku, brata, tri bratića i još troje rođaka.
Catherine Mahoney iz britanskog Crvenog križa rekla je da su
preplavljeni pozivima ljudi koji žele Aliju dati novac, usvojiti ga
ili mu pomoći da ode na liječenje.
No njegova je slika, po njezinim riječima, ima mnogo veću težinu
nego što je dječakova osobna tragedija. Ona nemilosrdno prikazuje
cijenu rata, kao što to nije prikazala nijedna dosad.
"Budući da je tako mnogo novinara bilo pridruženo vojsci, veliki
dio izvješćivanja bio je usredotočen na vojni pohod, a ne na ljudsku
patnju", rekla je.
"No dječačić Ali je obuhvatio svu strahotu rata. Sve se kristalno
jasno vidi na fotografiji, na njegovu licu, u očima. Jedna je osoba
dočarala užas rata cijelom svijetu".
Jedna britanska klinika za umjetne udove ponudila je liječenje za
Alija, a dobrotvorna Udruga osoba bez udova uspostavila je "Alijevu
zakladu za osobe bez udova iz Iraka", koja namjerava pomoći njemu i
drugoj djeci žrtvama sličnih tragedija.
Mahoney je rekla da je uvijek jedna slika sukoba ili katastrofe
najsnažniji simbol patnje - od slike devetogodišnjeg Kima Phuca dok
trči gol i opečen nakon napada napalmom u ratu u Vijetnamu do
fotografije Sophije Pedro koja rađa na drvetu u potopljenom
Mozambiku.
"Kako mi tom nedužnom djetetu možemo objasniti da je za njegovo
dobro bilo to što mu je oduzeta obitelj i što mu je uništen život?",
napisao je jedan čovjek u dnevniku Daily Mirroru, koji je i sam, u
suradnji s UNICEF-om, osnovao fond za pomoć Aliju.
(Hina) dam sv