NJ 3.IV.-DPA-POWELL I EUROPA

NJEMAČKA DPA 3. IV. 2003. Oprezni pokušaji približavanja u transatlantskom odnosu "Američki ministar vanjskih poslova Colin Powell već se rano ujutro i gotovo neopaženo uputio u bruxelleski NATO-ov glavni stožer da bi čekao maraton razgovora sa svojim teškim europskim partnerima. Što je od njih htio, rekao je još dan ranije u Beogradu: 'Želim saznati njihove zamisli o obnovi (Iraka), o dopronisu Europske unije i NATO-a. I sigurno ćemo razgovarati o primjerenoj ulozi Ujedinjenih naroda'. Na brzinu se washingtonski ministar vanjskih poslova odlučio za putovanje u Europu, u najkraćem su roku njegovi kolege pozvani u Bruxelles. No u grozničavosti se moglo osjetiti i olakšanje - što niti razgovora još nisu do kraja raskinute, što SAD saveznike u NATO-u ne želi do kraja zanemariti. A uloga Ujedinjenih naroda osobito je Europljanima na srcu. 'UN ima poslije rata vodeću ulogu u Iraku', zaključila je švedska ministrica vanjskih poslova Anna Lindh kratko i jasno. Američki ministar na to ipak drukčije gleda. Poslije vrućega rata, izjavio je Powell novinarima tijekom leta u Europu, vojska pobjedničkih sila mora zadržati nadzor, dok iračka prijelazna vlada postupno preuzima poslove. 'Vojska mora zatim razoružavati ljude, obračunati s ostatkom (iračke) vojske, doći do oružja za masovno uništenje. To se ne može odmah prepustiti nekom drugom', izjavio je bivši general. Ali to je najvažnija točka barem za one Europljane koji niti naknadno ne žele izazvati dojam da su na neki način Amerikanci ipak ispravno postupili. Washington želi da međunarodna zajednica na stanovit način prizna prijelaznu vladu pod nadzorom pobjedničkih sila - i stoga što bi to bila pretpostavka za pomoć pri obnovi. Veliki dio Europljana ipak ne želi izdati bjanko ček za prijelazni režim čije se ni temeljne crte još ne razaznavaju. Njihova poruka Powellu, koju nije formulirao samo Joschka Fischer, stoga je kratka i jasna: 'Prerano je govoriti o obnovi'. Za sada se ne primjećuje proboj. Ali ipak, opet se razgovara, naslućuje se povratak profesionalnoj diplomaciji", piše Thomas P. Spieker.