IQ-US-SAD-IRAK-RAT-Diplomacija-Ratovi-Političke stranke au 31. III. DS: sad su pogrešno procijenile stanje u iraku AUSTRIJADER STANDARD31. III. 2003.Iračani brane svoj režim uvjerljivije nego prije 12 godina a SAD su pogrešno
procijenile situaciju u Iraku - usprkos upozorenjima o mogućim teškoćama, ističe Gudrun Harrer:"Američki dužnosnici slijegali su ramenima na upozorenja - imali su druge izvore, koji su bezuvjetno željeli rat - i to ne tek nakon što je Sadam proigrao posljednju priliku UN za razoružanje.Među te izvore spadaju dijelovi iračke oporbe, koji su jako omiljeni u Pentagonu a Sjedinjenim su državama u ime Iračana obećali svašta - od cvijeća u znak dobrodošlice do dobrih poslova iako nisu imali oči i uši u Iraku. Svaki je poznavatelj prilika u Iraku znao da jedina šiitska skupina s kojom SAD surađuju, 'Najviše vijeće islamskog otpora u Iraku', nema u toj zemlji razgranatu mrežu pristaša.SAD se moraju pitati kako su i zašto izgubile Iračane, kada je mržnja postala toliko snažna da Sadamov režim može čak regrutirati napadače-samoubojice. Odgovornost za posljedice gotovo 13-godišnjih sankcija nije pripisana Sadamu već SAD a istraživači koji u cijelom svijetu proučavaju učinak sankcija dobro su znali da
AUSTRIJA
DER STANDARD
31. III. 2003.
Iračani brane svoj režim uvjerljivije nego prije 12 godina a SAD su
pogrešno procijenile situaciju u Iraku - usprkos upozorenjima o
mogućim teškoćama, ističe Gudrun Harrer:
"Američki dužnosnici slijegali su ramenima na upozorenja - imali su
druge izvore, koji su bezuvjetno željeli rat - i to ne tek nakon što
je Sadam proigrao posljednju priliku UN za razoružanje.
Među te izvore spadaju dijelovi iračke oporbe, koji su jako
omiljeni u Pentagonu a Sjedinjenim su državama u ime Iračana
obećali svašta - od cvijeća u znak dobrodošlice do dobrih poslova
iako nisu imali oči i uši u Iraku. Svaki je poznavatelj prilika u
Iraku znao da jedina šiitska skupina s kojom SAD surađuju, 'Najviše
vijeće islamskog otpora u Iraku', nema u toj zemlji razgranatu
mrežu pristaša.
SAD se moraju pitati kako su i zašto izgubile Iračane, kada je
mržnja postala toliko snažna da Sadamov režim može čak regrutirati
napadače-samoubojice. Odgovornost za posljedice gotovo 13-
godišnjih sankcija nije pripisana Sadamu već SAD a istraživači koji
u cijelom svijetu proučavaju učinak sankcija dobro su znali da
monopol na distribuciju dobara pretvara najokrutniji režim u
dobročinitelja", napominje Gudrun Harrer.