WASHINGTON, 18. ožujka (Hina) - Sjedinjene Države napad na Irak, koji je sada sasvim vjerojatan u idućih nekoliko dana, namjeravaju izvesti tako nadmoćnom silom da navedu iračku vojsku da još u ranim stadijima odustane od
borbe.
WASHINGTON, 18. ožujka (Hina) - Sjedinjene Države napad na Irak,
koji je sada sasvim vjerojatan u idućih nekoliko dana, namjeravaju
izvesti tako nadmoćnom silom da navedu iračku vojsku da još u ranim
stadijima odustane od borbe.#L#
Strategija drugoga Zaljevskoga rata razlikovat će se od strategije
prvoga iz 1991. koliko se razlikuju njihovi ciljevi i tehnološka
razina tadašnje i sadašnje američke vojske.
Prvi Zaljevski rat imao je za cilj istjerati iračku vojsku iz
Kuvajta, dok sada američki stratezi namjeravaju okupirati Irak,
smijeniti režim Saddama Husseina i ostati tamo toliko dugo dok Irak
ne stvori demokratsku vlast naklonjenu Sjedinjenim Državama i bude
mogao opstati bez pomoći sa strane.
Strategija drugoga Zaljevskoga rata temelji se na korištenju
nadmoćne sile koja treba razbiti irački otpor što je moguće prije i
omogućiti okupaciju zemlje.
Plan koji je razradio Pentagon namjerava započeti rat zračnim
napadom u kojem će upotrijebiti najmanje tisuće "pametnih",
satelitski navođenih bombi i raketa za kojima bi vrlo brzo
slijedile kopnene snage koje će zauzeti ključne objekte.
"Naše snage na terenu su obučene; one su spremne; one su sposobne",
rekao je general Tommy Franks, koji će voditi napad na Irak, nakon
što je predsjedniku Bushu nedavno predstavio ratni plan.
Odlučujući element ratnog plana je brzi napad koji će se odvijati
skoro istodobno na tri polja: zračni napadi, kopnene borbe i napadi
specijalnih snaga iza neprijateljevih crta, kažu vojni
analitičari.
Napad će započeti val tisuća satelitski navođenih oružja iz
nevidljivih bombardera B-2, sa brodova i podmornica iza kojih će
brzo slijediti napad kopnene vojske kako bi se postiglo masovno
predavanje iračkih vojnika.
Američka vojska imat će na raspolaganju i najsnažniju nenuklearnu
konvencionalnu bombu MOAB čijih 10 tona eksploziva satelitski
navođenih svojim udarom može posijati pravu pustoš i paniku.
"Želimo stvoriti osjećaj apsolutne bespomoćnosti u iračkoj
vojsci", rekao je Harlan Ullman iz Centra za strateške i
međunarodne studije.
Posebne snage bit će zadužene za sprječavanje Iračana da ispale
svoje rakete Scud, da zapale naftne izvore i da upotrijebe kemijsko
ili biološko oružje.
Među oružjima kojima je opremljena američka armada je i "e-bomba"
koja stvara snažan elektronski udar koji uništava elektroniku
neprijatelja.
Američki stratezi planiraju da nakon zračnog napada usmjerenog na
slabljenje iračke zračne obrane i uništavanje drugih ključnih
ciljeva vrlo brzo uslijedi napad kopnenih snaga. U prvom Zaljevskom
ratu kopnena vojska je krenula u napad nakon pet tjedana zračnog
bombardiranja, dok će ovaj puta vjerojatno uslijediti samo
nakoliko dana nakon napada iz zraka i odvijat će se skoro
istodobno.
Kopneni napad bi trebao krenuti iz Kuvajta, Saudijske Arabije i
Jordana, a sjevernu bojišnicu će otvoriti 101 zračno-desantna
divizija. Budući da Turska nije dopustila uporabu svojeg
teritorija za napad na Irak divizija će morati biti zrakom
prebačena na sjever Iraka gdje Kurdi već pripremaju teren za
američku vojsku.
Drugi Zaljevski rat u usporedbi s prvim iz 1991. svjedoči o
tehnološkom napretku koji je doveo do premjene u načinu ratovanja.
Pentagon namjerava u prvih 24 sata napada na Irak pogoditi više
ciljeva u Bagdadu nego što je gađano u 43 dana prvoga Zaljevskog
rata. U prvom Zaljevskom ratu manje od 10 posto bombi bile su tzv.
pametne bombe dok će to u ovome biti 80 posto. Ova satelitski
navođena oružja nalazit će svoje ciljeve automatski, a da ih ne mogu
ometati nikakvi vanjski utjecaji.
Nadmoći u inteligentnom oružju pridružuje se i superiornost u
obavještajnoj tehnologiji i znanju koja će omogućiti američkoj
vojsci da neprekidno zna pozicije i prati pokrete iračke vojske na
cijelom bojištu i istodobno ih napada navođenim raketama.
Obezglavljivanje režima bit će najvažniji cilj američke vojne
kampanje pa će zato gađati zapovjednička mjesta, predsjedničke
palače i položaje Saddamu Husseinu odane republikanske garde.
Ideja je u tome da se upotrebom nadmoćne sile zada takav udarac
iračkoj obrani da irački režim shvati kako je kraj neizbježan.
Napad će se uvelike osloniti na male skupine specijalnih snaga čija
će zadaća biti da obezglave kontrolne i zapovjedne strukture
Saddamova režima. Jedna od ključnih misija će biti napadi na 50
Saddamovih utvrđenih palača.
Amerikanci se nadaju da moral iračke vojske nije na naročitoj
visini i da nemaju previše volje boriti se za Saddama Husseina te da
će uspjeti iračku vojsku od 400.000 vojnika zajedno sa
stanovništvom okrenuti protiv iračkog diktatora.
Sjedinjene Države za rat s Irakom rasporedile su oko 250.000
vojnika što je dvostruko manje od vojne sile koju su angažirale u
Zaljevskom ratu 1991. S druge strane Irak ima vojsku koja je
otprilike dvostruko manja od one koju je Saddam Hussein mogao
suprotstaviti 1991.
Ukupno šest američkih borbenih skupina oko nosača zrakoplova
nalazi se u Sredozemnom moru ili u regiji Perzijskog zaljeva. Na
svakom od nosača je 50 zrakoplova, uz one stacionirane u zemaljskim
zračnim lukama u Turskoj, Saudijskoj Arabiji i drugim zemljama
Zaljeva Sjedinjene Države će moći angažirati ukupno oko 750
zrakoplova u zračnoj kampanji protiv Iraka.
Pentagon računa da će Iračani biti uglavnom bez obrane suočeni s
ogromnom silom koja će se na njih sručiti. Američki tenkovi su
sposobni uništiti iračke, a da ih ovi niti ne opaze, a nevidljivi
bombarderi B-2 napadaju dok su potpuno izvan dosega iračkih
projektila.
Za Bushovu administraciju je prava noćna mora mogućnost da tijekom
napada dođe do velikih iračkih civilnih žrtava, ali drži da će
pažljivo odabiranje ciljeva i preciznost novih oružja smanjiti tu
mogućnost.
Bez obzira na izuzetnu borbenu nadmoć i planeri u Pentagonu
zabrinuti su mogućnošću da će Saddam Hussein, stjeran u kut,
upotrijebiti kemijsko ili biološko oružje. Specijalne snage bi se
trebale pobrinuti da se to ne dogodi.
Drugi izvor brige je mogućnost da se pripadnici specijalne
Republikanske garde i sigurnosnih službi, odani Saddamu odluče na
obranu Bagdadu.
Mada ne namjerava upuštati se u masovnu borbu u gradu, koja vrlo
lako može krenuti po zlu, američka vojska je nabavila i opremu za
ratovanje u urbanim sredinama.
Stratezi umjesto upuštanja u gradsku borbu namjeravaju okružiti
Bagdad, a onda će komandosi i precizna oružja uništiti pojedina
strateška mjesta.
(Hina) sl sb