ZAGREB, 17. ožujka (Hina) - Sadam Husein, irački predsjednik posljednje 24 godine, tiranin je koji će žrtvovati vlastiti narod samo da bi se održao na vlasti u zemlji u kojoj je kult vlastite ličnosti doveo do razine na kojoj narod
uvjerava kako je Irak pobijedio u Zaljevskom ratu.
ZAGREB, 17. ožujka (Hina) - Sadam Husein, irački predsjednik
posljednje 24 godine, tiranin je koji će žrtvovati vlastiti narod
samo da bi se održao na vlasti u zemlji u kojoj je kult vlastite
ličnosti doveo do razine na kojoj narod uvjerava kako je Irak
pobijedio u Zaljevskom ratu.#L#
I to nitko neće javno osporiti, jer je Sadam, u području u kojem je
despotsko vladanje pravilo, vladar kojega se njegov narod boji
mnogo više nego ijedan drugi narod svojeg vođe.
Iračani su prisiljeni svakog dana slušati trijumfalističke slogane
i bezočne pohvale na račun predsjednika kojega se prikazuje kao
plemenitog viteza koji Arape vodi u borbi protiv nevjernika ili kao
kalifa iz 8. stoljeća koji je osnovao Bagdad.
Istina je dijametralno suprotna - država je u bankrotu, a
gospodarstvo i infrastruktura u ruševinama nakon dugogodišnjih
sankcija UN, no to predsjedniku, okruženom uskim krugom
povjerljivih savjetnika i uvelike izoliranom od vlastitog naroda,
nimalo ne narušava sliku o vlastitoj veličini.
Irački predsjednik rođen je 28. travnja 1937. godine u seocetu Al-
Awji nedaleko od Tikrita, sjeverno od Bagdada. U politiku i
socijalističku stranku Ba'as ušao je kao vrlo mlad, a 1959. godine
sudjelovao je u neuspješnom pokušaju ubojstva premijera Abdel-
Karima Qasima, nakon čega je bio prisiljen pobjeći iz zemlje.
Devet godina poslije toga, tijekom kojih je bio čak i zatvaran,
Sadam zajedno sa svojom strankom dolazi na vlast i uskoro se izborio
za mjesto u najvišem organu vlasti u državi - Revolucionarnom
zapovjednom vijeću, pri čemu već pokazuje bezobzirnu odlučnost,
koja će obilježiti njegovu vladavinu.
Nakon što je godinama, bez obzira na predsjednika Ahmeda Hasana
Bakra, stvarna vlast bila u njegovim rukama, Sadam je 1979. konačno
ostvario životnu ambiciju, postavši i službeno stvarni vladar
Iraka. I zatim je dao pogubiti desetke političkih protivnika i
odmah pokazao kako će vladati.
Taktika izgrađivanja autoriteta zastrašivanjem i silom
najužasnije je razmjere dobila pri pokušajima pacificiranja Kurda,
kad je Sadam sustavno koristio kemijsko oruže ili kad je, gušeći
pobunu šiita na jugu, cijele gradove sravnio sa zemljom.
Činjenica je da je Irak velika zemlja u kojoj žive vrlo različiti
narodi - od Kurda na sjeveru, muslimana sunita u srednjem Iraku do
šiita na jugu zemlje - i da ju je jako teško držati jedinstvenom, što
potvrđuje i činjenica da Sadamovi protivnici nisu uspjeli naći
nikoga tko bi mogao očuvati zemlju zajedno.
Sadamovih gotovo četvrt stoljeća na vlasti obilježile su i dvije
teške greške u političkoj procjeni - napad na Iran u koji je krenuo
samo godinu dana nakon što je postao predsjednik i koji je trebao
biti samo brza operacija za okupaciju Shatt al-Araba, a pretvorio
se u dugotrajni iscrpljujući rat u kojem je Irak, tijekom osam
godina, izgubio stotine tisuća ljudi i dobio goleme dugove.
Već dvije godine poslije, 1990., Sadam Husein je ušao u još
pogubniju procjenu, kad je sukob s Kuvajtom oko cijene nafte
odlučio riješiti okupacijom te zemlje, čime je izazvao Zaljevski
rat. Ne obazirući se na istinu i činjenice, Sadam već godinama tvrdi
da je taj sukob s međunarodnom zajednicom, koji je slikovito nazvao
"Majkom svih bitaka", završio pobjedom Iraka.
Na istom je tragu i njegovo hvaljenje da se Irak može suprotstaviti
svakom vojnom napadu Zapada, a iračkom narodu ne preostaje ništa
doli potvrdnog klimanja glavom. Tako će je sačuvati od Sadama, a na
rat, ili mir, ionako nemaju nikakva utjecaja.
(Hina) dam nab