HR21-kid-zaštita svjedoka-Policija deset milijuna kuna za zaštitu svjedoka Piše Gordana GrbićZAGREB, 16. ožujka (Hina) - Za provedbu zakona o zaštiti svjedoka, koji je MUP uputio u Vladinu proceduru, država bi u prvoj godini primjene
trebala osigurati više od 10 milijuna kuna.
Piše Gordana Grbić
ZAGREB, 16. ožujka (Hina) - Za provedbu zakona o zaštiti svjedoka,
koji je MUP uputio u Vladinu proceduru, država bi u prvoj godini
primjene trebala osigurati više od 10 milijuna kuna.#L#
Za zaštitu svjedoka izdvojilo bi se 7,5 milijuna kuna, za
osposobljavanje policijske jedinice za tu namjenu 3 milijuna kuna,
a za obrazovanje državnih odvjetnika i sudaca 150 tisuća kuna.
Skupi sustav zaštite svjedoka, u svim zemljama u kojima se
primjenjuje, pokazao se "vrlo korisnim" jer su osuđeni najteži
kriminalci na temelju "vjerodostojnih" svjedočenja i dokaza.
"Iznos od 10 milijuna i 650 tisuća kuna jest velik ali je zaštita
svjedoka svugdje u svijetu vrlo skupa", rekao je Stjepan Gluščić,
predavač kaznenog prava na Policijskoj akademiji i voditelj
stručnog tima za izradu zakona.
Objasnio je da je nacrt prijedloga zakona o zaštiti svjedoka gotovo
jednak zakonima u drugim europskim zemljama koji se uglavnom
razlikuju samo prema načinu ustroja. Za zaštitu svjedoka brinu ili
posebne državne agencije ili jedinice pri policiji. Predlagatelji
zakona odlučili su se za policiju, kao pretežiti europski model.
Mjere zaštite svjedoka primjenjivale bi se kada se ocjeni da
svjedok zbog moguće ugroženosti neće slobodno svjedočiti u
kaznenom postupku za teška kaznena djela, primjerice organizirani
kriminal, i kada bi dokazivanje bilo gotovo nemoguće bez
svjedočenja ugroženog svjedoka.
Prema iskustvima u drugim zemljama, prvih godina primjene zakona o
zaštiti svjedoka najčešće se pojavljuje po jedan zaštićeni svjedok
godišnje na milijun stanovnika, no kasnije taj broj raste do
najviše četiri svjedoka, rekao je Gluščić.
Svjedoci će se štiti tjelesnom i tehničkom zaštitom te privremenim
ili trajnim preseljenjem u drugo mjesto stanovanja. Također,
privremenim prikrivanjem identiteta i vlasništva te promjenom
dokumenata, ne i identiteta i podataka u evidencijama. Krajnji
potpuni program zaštite podrazumijeva promjenu identiteta
svjedoka i njemu bliske osobe.
Zahtjev za zaštitu svjedoka podnosio bi Glavni državni odvjetnik, a
za promjenu identiteta bilo bi potrebno odobrenje peteročlanog
Povjerenstva. Činili bi ga sudac Vrhovnog suda i zamjenik glavnog
državnog odvjetnika te predstavnici Uprave za zatvorski sustav,
MUP-a i vođa Jedinice za zaštitu.
Povjerenstvo bi utvrđivalo imaju li svjedočenja i dokazi koje može
dati zaštićeni svjedok težinu koja bi opravdala njegovo
uključivanje u potpuni program zaštite. Posebice se to odnosi na
tzv. pokajnike. "Oni ulaskom u program zaštite mogu izbjeći kaznu
ali kao bivši pripadnici kriminalnog miljea mogu dati i
najkvalitetnije dokaze", kaže Gluščić.
Povjerenstvo bi moralo procijeniti i je li osoba zdravstveno i
psihički spremna podnijeti promjenu identiteta, je li dovoljno
pouzdana kako ne bi, radi medijske promocije, otkrila status
zaštićenog svjedoka i novi identitet. Povjerenstvo bi trebalo
voditi računa da svjedok ne traži promjenu identiteta kako bi
zataškao svoju sumnjivu prošlost ili izbjegao neke obveze kao što
je plaćanje velikih dugova.
Prije ulaska u program zaštite, svjedok bi morao, među ostalim,
podmiriti sve svoje dugove. U program zaštite ulazilo bi se
dragovoljno na temelju pisanog ugovora.
Jedinica za zaštitu osiguravala bi provedbu svih mjera, a osobi u
programu zaštite morala bi osigurati potrebnu psihičku, socijalnu
i pravnu pomoć. Ekonomski bi je pomagala do trenutka njena
osamostaljenja. Ekonomska i socijalna potpora koja se daje
ugroženom svjedoku ne bi smjela biti veća od iznosa koji je dovoljan
za pokrivanje životnih troškova i uključenje u novu okolinu.
Ugovor i svi podaci o zaštićenom svjedoku za vrijeme trajanja
programa pohranjivali bi se u Jedinici, a bili bi dostupni samo
Povjerenstvu.
Program zaštite prestao bi istekom ugovora, smrću osobe, odrekne li
se ona sama zaštite, zatim, ne poštuje li ugovor, odlukom
Povjerenstva, ili ako zaštita više nije potrebna. Program bi se
ukinuo i pokrene li se protiv zaštićene osobe kazneni postupak zbog
počinjena kaznenog djela ili pak zatraži li to država u koju je ta
osoba premještena.
Zbog opsežnih priprema, zakon bi se počeo primjenjivati šest
mjeseci nakon donošenja.
(Hina) ggrb vl