WASHINGTON, 15. ožujka (Hina/AFP) - Rukovodeći se izrekom prema kojoj je "neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj", Washington je, u kontekstu rata između Irana i Iraka (1980-1988), s Bagdadom održavao odnose u područjima koja su
ponekad bila vrlo osjetljiva.
WASHINGTON, 15. ožujka (Hina/AFP) - Rukovodeći se izrekom prema
kojoj je "neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj", Washington
je, u kontekstu rata između Irana i Iraka (1980-1988), s Bagdadom
održavao odnose u područjima koja su ponekad bila vrlo
osjetljiva.#L#
Uz sve veću vjerojatnost nove vojne intervencije protiv Sadama
Huseina, administracija američkog predsjednika Georgea W. Busha ne
voli kada ju se danas podsjeća na to nekadašnje "savezništvo".
Američki tisak objavio je informacije o isporuci, u sklopu prošlih
odnosa SAD-a i Iraka, kemijskih i bioloških sastojaka koji su
trebali biti iskorišteni za vojne ciljeve protiv zajedničkog
neprijatelja: šiitskog Irana ajatolaha Homeinija.
"Ja sigurno nemam nikakve veze s isporukom kemijskih ili bioloških
proizvoda ili bilo koje vrste oružja Iraku", nedavno se branio
američki ministar obrane Donald Rumsfeld.
"Ako je SAD napravio nešto takvo, želim vjerovati da se radilo o
humanitarnim razlozima", kazao je Rumsfeld kojeg je predsjednik
Ronald Reagan slao u više misija na Bliski istok, uključujući i
Bagdad.
Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, perspektiva iranske
pobjede protiv Iraka nije se u Washingtonu smatrala dobrom.
Washington se zbog toga oprezno počeo približavati iračkom režimu
koji je, sporazumom o suradnji iz 1972. godine, bio povezan sa
Sovjetskim Savezom.
Kako znak dobre volje, Reaganova je administracija u veljači 1982.
godine izbrisala Irak sa svoje crne liste terorističkih država,
usprkos burnim prosvjedima Kongresa.
Reagan je 20. prosinca 1983. u Bagdad poslao jednog od svojih
savjetnika, Donalda Rumsfelda, koji se tamo sastao sa Sadamom
Huseinom, tada smatranim strateškim partnerom i štitom protiv vala
muslimanskog fundamentalizma koji je dolazio iz Irana.
Kenneth Pollac u svojoj knjizi "The Treatening Storm - The Case for
Invading Iraq" ('Prijeteća oluja: Zašto napasti Irak', 2002),
objašjava da su SAD od 1983. davali Iraku gospodarsku pomoć u visini
od nekoliko stotina milijuna dolara u obliku jamstva za kupnju
američkih poljoprivrednih proizvoda.
Pollac, bivši analitičar CIA-e, također navodi i detalje kupnje
civilnih helikoptera koje je "Irak brzo prepravio za vojnu
uporabu".
Od proljeća 1985. Washington je Iraku počeo isporučivati proizvode
visoke tehnologije koje su, prema Pollacku, Bagdadu omogućile
poboljšavanje svog programa oružja za masovno uništenje.
Dokumenti s naznakom državne tajne i službena fotografija pokazuje
stisak ruke Rumsfelda i Huseina u Bagdadu, u trenutku kada je Irak
koristio kemijsko oružje usprkos međunarodnim konvencijama.
List Washington Post svojedobno je pisao o tome kako su Bagdad i
Washington izmjenjivali i vojno-obavještajne podatke, a
posredstvom lažne čileanske tvrtke trgovalo se i oružjem, te
kemijskim otrovima i smrtonosnim bakteriološkim proizvodima
(antraks i bubonska kuga).
Dvije godine prije iračke invazije na Kuvajt, nova američka
administracija Georgea Busha još je bila uvjerena da bi Sadam mogao
postati američki regionalni saveznik, usprkos drugačijem
mišljenju određenih dijelova CIA-e.
(Hina) nab ps